Jatima ptica na Savi, najviše labudovima i divljim patkama, pomažu stanovnici Gradiške da što lakše prebrode veliku hladnoću, jer teško uspevaju da nađu hranu u prirodi.
Mnogi donose hleb i žito, odlučni da ih prehrane, jer led zahvata sve veću površinu vode u kojoj labudovi i divlje patke bezuspešno tragaju za ribom i drugom hranom. Sestre Vanju i Tanju Ivanović zatekli smo na savskoj obali, među labudovioma. Došli su takođe Boris i Milena Krčmar sa sinom Fedorom.
Porodica Krčmar je na istom zadatku. Oni su, šetajući pored Save, primetili velika jata ptica. Odlučili su da pomognu donoseći hranu.
– To je čudesan prizor. Izbrojali smo više od 70 labudova. Veoma su pitomi i umiljati. Oni su prinčevi sa vode kojima se, posebno naš sin, divi i sa radošću očekuje jutro da bismo došli ovde i doneli hranu – kazao nam je Boris Krčmar.
Ribolovci koji provode mnogo vremena na Savi kažu da je ove godine veoma mnogo ptica doletelo u potrazi za hranom i toplijim podnebljem. Podsećaju da su se one dugo nastanjivale u Bardači kod Srpca, ali od kada je ovaj rezervat isušen labudovi i ostale ptice našle su novo utočište.
– Za sada je pohvalno što su meštani spontano počeli donositi hranu i brinuti za njih. To je za sada najvažnije – kazao nam je ribolovac Zoran Vidačić.
Dragoljub Trifunović, penzioner iz Gradiške, svakodnevno donosi hleb i hrani ptice na Savu. Kaže da od skromne penzije odvaja za po jedan hleb dnevno, a sakuplja hranu i od komšija.
– Na ulazu u zgradu sakupljam stari hleb od komšija. Potrebno je mnogo hrane jer je ovde hiljade ptica, labudova, gnjuraca, pataka, galebova i drugih ptica koje uopšte ne prepoznajemo – kaže Trifunović, strahujući da prejaka zima i ploveće sante leda ne povrede ptice koje satima prati, gleda i divi se njihovoj lepoti. Od stručnjaka za ptice, napominje, saznao je da su pojedine vrste doletele čak iz Sibira.
Rajko Plotan iz Lovačkog udruženja “Prosara” napominje da oni nadziru koloniju ptica na Savi i da je najvažnije da ih niko ne uznemirava.
Ornitolozi iz susedne Slavonije u Hrvatskoj, na čijoj strani takođe borave labudovi, uvereni su da će se oni na Savi zadržati do kraja januara. Potom će ih zov prirode za gnežđenjem odvesti ponovo put Poljske ili nordijskih zemalja. Tamo će u velikim gnezdima, pojašnjavaju ornitolozi, na vodi izleći do petoro mladunčadi, koji će, istim koridorima, doleteti na Savu.
– Svake zime iz severnih delova Evrope labudovi prelaze dug put. Uglavnom borave na kontinentalnim jezerima, a kod nas već nekoliko godina obitavaju na Savi. U Gradiški, Srpcu, Brodu i drugim mestima, poslednjih godina zimuju brojna jata – tvrde ovdašnji ljubitelji prirode.
Stanovnici Gradiške, koji sa decom satima posmatraju „labudovu simfoniju“, veoma su očarani.
– Sava je, za razliku od prethodnih decenija, čista. Bila bi velika sreća kada bi svi poveli više računa, zaštitili reku i prirodu. Velike kolonije ptica, pataka, gnjuraca i ostalih lepotana doživljavamo kao zimsku nagradu – priča nekoliko naših sagovornika.
Najveće vodene ptice
Zbog veličine tela labudovima pripada epitet najvećih vodenih ptica. Raspon krila može doseći dva metra, a težina 15 kilograma.
Noge su im relativno kratke, tako da labudovi na tlu deluju prilično nespretno. Zato imaju vrlo snažne letne mišiće pa mogu preleteti i više od hiljadu kilometara do svojih gnezdišta na severu.
Navodi o životnom veku labudova su različiti. Prema nekim podacima, oni žive 20 godina, a nije retkost da njihov životni vek bude i tri puta duži.
Blic