Kada bi se Aleksandar Vučić bavio samo matematikom vjerovatno bi, ušuškan u briljantne rezultate pobjede i oslonjen na ogromnu podršku građana Srbije, hedonistički krčkao i pijuckao plodove rezultata. I bio kao mnogi drugi. Trošio bi vrijeme, i svoje, i narodno.
Da je mlađi vjerovatno bi, na krilima upravo te pobjede, sam sebi pa onda i u svojoj stranci, razvio apetite od kojih je Srbiji decenijama zastajao zalogaj u grlu.
Da je stariji teško da bi, u svakom danu koji svane, imao volje i energije da otvara sve teža i teža pitanja.
Da bi odgovorio na ta zaista teška pitanja, koja su pred njegovom zemljom, Vučić je očigledno prvo sam sebi morao da odgovori na neka od njih, da razriješi neke političke i mladalačke dileme. Morao je jednostavno sazreti i kao čovjek i kao političar. I jeste.
Ovaj i ovakav Vučić, uprkos što je to u Srbiji najteži, a zašto ne reći i najopasniji posao, okreće Srbiju od stalnog pogleda unazad i robovanja prošlosti. On, Vučić, nudi joj strpljivo i sa smislom, pogled unaprijed. Ne živjeti u prošlosti, svakako ne znači odreći se te prošlosti. Naprotiv. Živjeti za budućnost, prije svega znači, razumjeti i poštovati prošlost.
Kome se u Srbiji sviđa ovakva Vučićeva politika? Na to pitanje, ako pitanju uopšte ima mjesta, odgovorili su izbori.
Kome se ne sviđa takva Srbija? Na to pitanje, prije svih, mogu odgovoriti nadležne službe. I bogami u Srbiji i odgovaraju. To su oni koji su Srbiju prepisali sebi i katastarski i gruntovno, proglašavajući svoje firme nasljednicima prvog reda i to sa dva svjedoka. Oni su logikom svog prljavog posla iskolčili i budućnost Srbije. Zaljubljeni u svoja ogromna, za noć stečena bogatstva, naravno, oni ne žele skrštenih ruku da gledaju kako neko prebire po njihovim lihvarskim, krivokletničkim, lažnim i beskrupuloznim mastilom ispisanim papirima.
Aleksandar Vučić očigledno nema problem da dobro pregleda te papire. Zna da mu je to posao i obaveza. Uostalom, u tim papirima će, to postaje sve jasnije, otkriti ko je zbog svog prljavog bogatstva zarobio budućnost Srbije.
Da li će biti lako? Neće. Do dobrog jutra Srbije treba pregledati jutro po jutro. Da li će biti brzo? Neće. Promjena percepcije i trganje okova prošlosti je proces. Da li je to moguće? Svakako, ali uz uslov uspostavljanja jake, poštene, pravedne države. A država nije jednogodišnja biljka. Posiješ u proljeće i do jeseni eto ploda. Srbija će plodove procesa, koje je pokrenuo Vučić, ubrati malo kasnije. Ali će ih sigurno ubrati.
Da li je moguća Srbija bez Vučića? Svakako da jeste, ali ju je bolje i ne zamišljati. I onima u Srbiji, ali i onima oko Srbije.
Šta je Vučićeva prednost u gradnji Srbije u odnosu na one koji joj izmiču ugaoni kamen zbog svojih interesa?
Vučić vidi i želi Srbiju u Evropi. On s tim ne kalkuliše. Vidi on Srbiju i u saradnji sa Moskvom. Ni sa tim ne kalkuliše.
I njegovi protivnici vide saradnju sa Evropom, ali kokainskim i inim švercerskim kanalima. Vide i saradnju sa Rusijom, ali zlu ne trebalo, ako bi tamo morali bježati sa koferima u kojima je više para nego gaća.
Lako je, dakle, prepoznati i one koji i dan-danas govore “Srbija se saginjati neće”, a pri tome ih nije briga što Srbija posrće.
Sa Vučićem Srbija se ravna prema Evropi, a i Evropa joj otvara svoja vrata. I Amerika. Svakako.
Uostalom, zar nije interes građana Srbije da budu partneri svijetu, a ne meta džojstika u nekom avionu na svom nebu. Ginuli su na temelju te šizofrene politike nevini ljudi. Pogodi li nekoga od kreatora te politike? Uništi li njegovu imovinu? Ne, jer onda bi barem to pamtili. Zato oni nemaju ništa protiv da se to vrijeme ponovi. Jer, to je vrijeme bogomdano za crne poslove.
Vučiću treba podrška. Srbiji treba podrška. Ali podrška treba i regionu. Ova i ovakva Srbija jeste važna za cijeli region. Kada bi građani u regionu birali zajedno sa građanima Srbije, uvjeren sam da bi zaokružili političku viziju koju promoviše upravo Vučić. Da živimo kao sav normalan svijet.
Upravo zbog toga mora pomoći Evropa. Srbiji je potrebna Evropa, ali u Briselu to dobro znaju: i Srbija je potrebna Evropi. I Amerika mora pomoći. I Rusija. Jer, ne pomognu li vlast u Srbiji će biti oni kojima je draži Beograd pod vodom nego Beograd na vodi.
Zapravo pomažući Srbiji i podržavajući Vučića svi oni pomažu sebi. I to je čista politika. Uređena, stabilna, perspektivna Srbija je interes svih, a ona druga problem za sve.
Niko nije bezgrešan, pa ni Vučić, koji će vjerovatno u želji da Srbiji bude bolje praviti i greške, ali ne i namjerno.
Srbija je zasijala. Treba dočekati žetvu i spriječiti da žito ne pojedu skakavci i miševi. A miševi se nakon prvog šoka bude i grickaju skriveni po rupama. Miševi koji su budućnost Srbije podredili vlastitom interesu, koji su štiteći vlastiti, od građana Srbije opljačkani imetak, spremni na sve. I kao što miševi obično rade drže se u grupama i rupama, jer ih spaja ista muka i isti neprijatelj.
A neprijatelj im je onaj koji želi da Srbija postane dio evropske porodice država, porodice kojoj pripada. Onaj koji želi da Srbija postane pravna država koja će štititi svakog pojedinca. Onaj koji je spreman da podobne partijske nesposobnjakoviće zamijeni sposobnim i stručnim ljudima, na dobro Srbije. Onaj koji je odlučan da zaustavi pljačku Srbije zarad bogaćenja jedan odsto njenih stanovnika. Onaj koji ne kupuje politički staž lažući svoj narod obećanjima da će biti što biti ne može. Onaj koji je spreman da sve znanje i moć kojom raspolaže stavi u funkciju građana Srbije sa jednim jedinim ciljem da žive u bogatijoj, uređenijoj i bezbjednoj zemlji. Onaj koji neće da radi u interesu tajkuna nego u interesu svoje države.
Taj i takav Vučić smeta miševima koji su razjeli Srbiju. Onima koji su uništavali Srbiju više od 20 godina, gradeći svoje male državice zaštićeni i sigurni. Onima koji, zahvaljujući velikom novcu koji su opljačkali, nisu ni slučajno bezopasni. Onima koji su spremni na sve da bi sačuvali svoje porodične države u državi Srbiji.
Taj i takav Vučić smeta onima koji ne pitaju za cijenu da bi Srbija ostala njihovo privatno preduzeće. Onima koji će učiniti sve da zarad vlastitih interesa zarobe budućnost Srbije.
Zato Vučiću treba podrška. Zato Srbiji treba podrška.
Griješila je Srbija u prošlosti. I plaćala. Griješili su i veliki. I nisu plaćali. Vrijeme je da se prestane griješiti. Vrijeme je da se prestane plaćati. Vrijeme je za budućnost. Srbija ima pravo na to.
Željko Kopanja