Gradiška – Porodica Đorđić iz gradiškog sela Grbavci sa četvoro male djece novu godinu dočekuje u Domu za stara i iznemogla lica u Gornjim Podgradcima, jer zimu nisu mogli provesti u svojoj trošnoj kući na obroncima Kozare.
Svoj dom su napustili nedavno, jer sa djecom nisu smjeli prezimiti unutar oronulih zidova i ispod krova koji prokišnjava i svakog momenta može da se sruši. Ljudi dobre volje pronašli su im smještaj za idućih šest mjeseci, pa se ova porodica pita kuda dalje kada snijeg okopni. Bračni par, Mirjana i Goran, najviše se brinu za Valentinu koja ima tek 20 mjeseci, a plaše se i za zdravlje petogodišnje Martine, trineaestogodišnjeg Zorana i Milanke, koja ima 14 godina.
– U kući nismo imali kupatilo, već samo dvije prostrije, u kojima smo boravili i spavali. Svaki put kada bi bilo jače nevrijeme nismo mogli da spavamo, jer smo se bojali da će se kuća srušiti i djeca nastradati – rekla je Mirjana.
Njena najstarija kćerka je kazala da se konačno naspavala otkad su prešli u dom, jer se više ne plaši nevremena.
– Bolje nam je u domu nego u kući, gdje je hladan vjetar ulazio kroz stare prozore i napukli krov, a kiša nam se slijevala na krevete. Mama je morala da loži tokom noći dvije vatre da bismo se zagrijali – ispričala je Milanka, koja pohađa osmi razred.
Dodala je da joj nije teško ni da dugo pješači do škole, jer zna da će se vratiti u zagrijanu sobu i da joj je porodica na sigurnom.
– Voljela bih kada bismo imali svoj topli dom, da imamo sobu i da nam je toplo – kazala je Milanka.
Šestočlanoj porodici Đorđić pomogli su mnogi ljudi dobre volje, kojima su veoma zahvalni što će zimu provesti u domu. Ipak to je samo privremeno rješenje.
– Dobro nam je u domu, tu smo već dvije sedmice, a vlasnici razumiju šta nas je snašlo. Ti dobri ljudi su nam velika podrška. Zahvalna sam dobrim ljudima na pomoći, posebno Goranu Đorđiću i Željku Blagojeviću, koji su nas smjestili u ovaj dom i puno pomogli našoj djeci. Kako su rekli, ovdje ćemo biti pola godine, a onda će pokušati da naprave nekakav objekat – istakla je Mirjana.
Vijest da bi toplinu privremenog smještaja dogodine mogao da zamijeni novi dom najviše je obradovala mališane, koji maštaju o onome što je njihovim vršnjacima nadohvat ruke. Nadaju se da će im dobri ljudi pomoći da ostvare svoje snove.
– Najviše bih voljela da mi naprave kuću u kojoj bih imala kupatilo i svoju sobu sa puno igračka – kazala je mala Martina.
Najveća želja
Da imaju svoj topli dom najveća je želja djece u porodici Đorđić, dok roditelji o tome mogu samo da sanjaju, jer im je pored skromnog dječijeg dodatka jedini izvor prihoda Goranova plata, od koje jedva uspijevaju da kupe hranu.
– Jedno dijete ima posebne potrebe, a mi ne možemo da mu obezbijedimo ni minimalne uslove za život. Ipak, najvažnije je da nismo gladni i da smo složni – ispričala je Mirjana Đorđić.
Glas Srpske