U danu tišine i molitve, okrećemo se našoj baštini. Kako su naši stari obilježavali Veliki petak i šta nam danas poručuju običaji koje čuvamo vijekovima?
Veliki petak spada u najtužnije dane u hrišćanstvu, dan kada je Isus Hristos svoj život dao da bismo mi živjeli. Zato je Veliki petak najtužniji dan u godini.
Tog dana se ne jede, ne veseli, već se samo moli za oproštaj grijehova.
Za Veliki petak se vezuje više običaja kojih se treba pridržavati na ovaj dan. Ovaj dan se posti strogo. Jede se samo hljeb i pije se voda.
Vjerovanje u narodu je da se na ovaj dan ne jede kopriva, ali ni riba.
Veliki petak je dan posvećen preispitivanju, a domaćice ne kuvaju. Taj dan je rezervisan za mir, tugovanje, molitvu i farbanje jaja.
Jaja se farbaju cijeli dan, u što šarenije boje, a prvo ofarbano jaje se naziva “Čuvarkuća”. To jaje se boji u crvenu boju i ostavlja na izdvojeno mjesto godinu dana, da čuva kuću.
Na Veliki petak se ne služi liturgija u crkvama, osim ako se poklopi sa Blagovijestima.
Od velikog četvrtka do Vaskrsa ne oglašavaju se zvona na crkvama, jer su ona u pravoslavnoj crkvi znak radosti. Plaštanica se postavlja na posebno ukrašen sto (grob Hristov), ispred oltara.
U nekim našim krajevima, običaj je da se vjernici poslije cjelivanja plaštanice, provlače ispod stola na koji je položena plaštanica.
Po narodnom vjerovanju prilikom provlačenja, treba se pomoliti Bogu i pomisliti neku lijepu želju, i ta želja će biti ispunjena.
Stariji ljudi kažu – ako na Veliki petak pada kiša, neće biti šljiva, a ako je toplo i sunčano, očekuje se veliki rod voća.
Izvor: RTRS