Poslovica kaže – ako zima ne udari zubima, udariće repom. Evo, upravo je tako. Na sve strane zima i snijeg. Doduše, u Gradiišci nije zabijelio, ali jeste u Potkozarju. Sjeverac je teže podnošljiv od snijega.
Bliži se i prvi april, međunarodni dan šale, ali kome je do smijeha dok zubi cvokoću.
A, možda i jeste.
Dugačke gaće su postale mjerilo jačine zime, ali ne samo zime, već i onoga ko ih nosi.
Milan Potkozarac, koga prijatelji i komšije zovu Mišo, kaže da zamalo dugačke gaće nije skinuo za osmi mart.
„Predomislio sam se u zadnji trenutak. Neka ih na meni, kupio sam još jedne, idu uz nogu, to su neke termo, kako mi je rekla lijepa prodavačica na pijaci. One su u rezervi“, priča Potkozarac.
Gušo Šarić oduvijek je bio bez dlake na jeziku. Aktivan je i na društvenim mrežama i u životu. Stub porodice, dobar prijatelj mnogim dobrim ljudima.
Zima se ne predaje, ali ne predaju se ni duhoviti Gradiščani
„Temperamentan sam i mislio sam da mi dugačke gaće nisu potrebne. Ali tu su, kupio sam ih. Vozim kamion, često sam na terenu, nije lako raditi u komulanom preduzeću. Inače, kad je hladno volim protrčati, zaigrati mali fudbal, ali godine prolaze, treba misliti i na dugačke gaće“, rekao je Šarić.
Njegom istomišljenik je i Stevo Božić. Rade u istom preduzeću. Stevo je iz Laminaca, a riječ Laminčana ima posebnu težinu.
„Neću skidati dugačke gaće dok ne pođem na more, najvjerovatnije. Klima se promijenila. Kažu globalno zagrijavanje, a moraju se dugačke gaće nositi deset mjeseci. Taman ono veče kad se budem pakovao za Crnu Goru, gdje idem na more, skinuću dugačke i obući kupaće gaće. Tamo ću malo da uhvatim boje i to je to“, prokomentarisao je Stevo.
Osim prodavača toplog veša ovih hladnih dana ruke trljaju i trgovci ogrevnim drvetom i peletom. Dobro se prodaju i šljivovica, gumene čizme, priglavci i rukavice. Dugačke gaće su ipak na prvom mjestu.