Banjaluka – Nesvakidašnji muzički talenat iz Gradiške Jovo Jerković, iako slijep, komponuje, pjeva i svira na čak 24 instrumenta, a zahvaljujući daru i upornošću proputovao je pola svijeta, piše “Glas Srpske”.
Ovaj šezdesetogodišnjak rodom iz sela Stari Martinac kod Srpca osnovnu školu za slijepe završio je u Sarajevu, nakon čega i redovnu Srednju muzičku, gdje je do tančina brusio svoj muzički talenat.
– Kao odličan učenik bio sam zadužen za ključeve od školskog kabineta sa instrumentima. Kad god sam imao slobodnog vremena, odlazio bih u kabinet i svirao pomalo svaki instrument – priča Jerković, koji je prvi put u dodir sa frulom došao kada je imao četiri godine.
Najveću zahvalnost, priča, duguje svom starijem bratu Gojku, koji je vjerovao u njegov talenat i gurao ga kroz život. Jovo danas svira gotovo sve duvačke, gudačke i instrumente sa dirkama. Klavir, klarinet, harmonika, gitara, violina, tamburica, kontrabas, šargija, okarina, flauta samo su neki od instrumenata na kojima ovaj virtuoz pravi spektakl.
Priča da je kao muzičar mnogo bolje prolazio u bivšoj Jugoslaviji kada je narod lijepio veće novčanice na čelo i zasipao harmoniku. Ni sam ne zna kome je sve svirao, ali su mu najdraža romska veselja. Tada se u potpunosti preda muzici.
– Svirao sam na njemačkim i češkim svadbama, ali najviše volim da sviram Romima. Oni imaju dušu i znaju da se vesele. Tamburaši iz Vojvodine plaču dok sviraju, a to je iskren doživljaj muzike – kaže Jovo i dodaje da za svoju dušu svira “I poslednji grad se ruši” – pjesmu Zvonka Bogdana, koju želi da mu tamburaši sviraju na sahrani.
S ponosom ističe da se uz njegovu muziku veselilo više od 1.600 mladenaca na čijim svadbama je svirao. Jedan slučaj bio je, međutim, poseban. Istoj mladoj svirao je na dvije svadbe dan za danom.
– Svirao sam na svadbi, narod je pio i veselio se kad odjednom jauk – nestala mlada. Kasno uveče kad sam stigao kući, došao momak i kaže: “Ti si danas svirao jednoj djevojci na vjenčanju, ona je pobjegla jer sam je ja ukrao. Došao sam da te pitam da li bi nam i sutra svirao na svadbi”. Još me upita koliko sam se s njima pogodio za sviranje. Sjećam se da sam se dogovorio za 600 maraka, ali njemu kažem 1.800. Bez razmišljanja reče: “Daću ti 2.000 samo dođi i sviraj”. Mislim kad je znao krasti tuđu mladu, neka više i plati – kroz smijeh se prisjeća Jovo.
Znanje je prenio i na više od 300 mladića i djevojaka, najčešće besplatno, jer je njegova misija da širi ljubavi prema muzici.
Da je dobar i human čovjek govori i to što je 53 puta dobrovoljno dao krv. Često sa prijateljima zaigra i šah, koji je njegova druga velika ljubav.
– Najvažnije u životu je biti dobar čovjek, što sam se uvijek trudio da budem, a ostalo dođe i prođe. U svojih 60 godina sagradio sam dvije kuće, popio nekoliko cisterni piva, pojeo dvije tone mesa na raznim svirkama i družio se sa nebrojno mnogo žena – šaljivo kaže Jovo, iza kojeg je devet operacija zbog gubitka vida kada je imao samo godinu zbog visoke temperature.
Nagrade
Tokom dugogodišnje karijere Jovo Jerković je učestvovao na brojnim festivalima i osvajao nagrade. Posebno mu je draga prva nagrade publike koju je osvojio 2010. godine na festivalu u Deronjama, a sada se sprema za međunarodno takmičenje lica sa invaliditetom u Berlinu.
– U Berlin idem u aprilu kao predstavnik RS i Srbije. Predstaviću se u tri oblasti – komponovanje, solo pjevanje i sviranje sa svojom pjesmom “Samo ti”, koja je duboko emotivna, kao što sam i sam – rekao je Jerković i dodao da najljepše note stvara dok je bijesan i ljut.
Glas Srpske