Naslovna Kultura Knjige ZAVIČAJNA PRIČA ISPISANA NOSTALGIJOM: Roman Srećka Marčete okupio Novljane u Gradišci

ZAVIČAJNA PRIČA ISPISANA NOSTALGIJOM: Roman Srećka Marčete okupio Novljane u Gradišci

GRADIŠKA – Romanom u dvije knjige „Najteže je stranac biti“, koji je predstavljen u Gradiški, Srećko Marčeta iz Novog Grada osvijetlio je lik Krajišnika u tuđini koji odlazeći u svijet, u potrazi za boljim životom, nosi teret zavičaja.

To je humorističan prikaz stvarnosti, rekao je na promociji, u gradu na Savi koja je okupila mnoge Novljane, Ilija Matić, glavni urednik izdavačke kuće „Aldo“ iz Slavonskog Broda.

– Srećko Marčeta se ovim romanom stavlja u ulogu pripovjedača o životu Miće Trkulje, jednog običnog čovjeka sa ovih naših, bivših jugoslovenskih krajeva. Nošen životnim potrebama, on „baulja“ po svijetu i upoznaje različite ljude, ali se uvijek vraća u svoje mjesto, svoj zavičaj, u rodni kraj – kazao je Matić.

Recenzent Anto Pranjkić zaključuje da junak romana Mićo Trkulja „zapravo želi pokazati težinu života daleko od rodne grude, a istovremeno osjeća prah zemlje iz koje je ponikao“.

Ilija Matić

– Romanom „Najteže je stranac biti“, sa podnaslovima „I ovdje i tamo“ odnosno „Ni ovdje ni tamo“, autor u liku svoga junaka želi pokazati težinu iznenadnih susreta, prednosti i nedaće koje oni donose. To je autentično svjedočanstvo iskazano kroz stalnost rodnog kraja i nezamenjivost zavičaja – napisao je Anto Pranjkić.

Glumac iz Novog Grada Željko Kasap, koji je, zajedno sa mladom koleginicom Milicom Stupar, članicom Dramske grupe „Scena“ iz istog grada, prezentovao inserte iz Marčetinog romana u Gradiški, rekao je da autor na autentičan način riječima slika ljude iz Podgrmeča i Potkozarja.

Milica Stupar

– Srećko Marčeta je dragulj koji je u književnost ušao stidljivo i skromno, a postao upečatljiv i autentičan autor pripovjedaka, pjesama, nadasve dobrih monodrama koje sam nebrojeno puta igrao – kazao je Kasap.

Marčetine satire su jetke, oštroumne, duhovite. Jezik mu je živ, razgovorljiv, svakidašnji, napisao je Enes Kišević.

Na promociji romana „Najteže je stranac biti“, među Novljanima koji njeguju stvaralaštvo Srećka Marčete, bio je i Aleksa Sredić, hirurg sa dušom poete. On kaže da je Srećko Marčeta „pronicljivi poznavalac kraja u kojem se  sastaju Krajina, Banija, Kozara i Grmeč, rijeke Sana i Una, ljudi koji tu žive, njihovih sklonosti, navika, običaja i tradicije“.– U svom selu teško je dobar biti; tako i u mom rodnom gradu. Mnoge ne zanimaju ni knjiga ni pozorište, ali mi se borimo da to promijenimo – iskreno o svojim umjetničkim osjećanjima govori Srećko Marčeta.

Ovaj literatata i pozorišni entuzijasta objavio je 5 knjiga pjesama i pripovjedaka („Ja d’rektor“, „Znam ja nas“, „Pjesmarica za djecu“, i roman u dva dijela „Najteže je stranac biti“), te nekoliko monodrama.

Željko Kasap

On je takođe režirao mnoge predstave u kojima su se, sa velikim uspjehom, u glumačkim ulogama okušali njegovi sugrađani, učenici, radnici, djeca, penzioneri i ostali kojima je gluma u srcu, a scena u mislima.

Srećko Marčeta je dobitnik više značajnih pozorišnih priznanja, među kojima su nagradu za originalni dramski tekst na Festivalu „FAMA 09“ u Banjaluci i za monodrame „E, moj Ćane, ko će sad da me bije“ i „Pomozite da se udam“ na Internacionalnom festivalu drame u Subotici. Nagradama na pozorišnim festivalima, književnim susretima, zavičajnim programima i viteškom borbom za afirmaciju kulture i umjetnosti u Novom Gradu, Srećko Marčeta je postao ambasador Grmeča, Kozare i Krajine.

Aleksa Sredić i Srećko Marčeta

U Gradiški, u tome su mu pomogli i Petar Pavlović, Irina Vujčić i Marina Bavrlić, učenici i profesori Muzičke škole, koji su nastupili na ovoj promociji. U publici su bili tako Mirko Zgonjanin, predsjednik Skupštine opštine Novi Grad i Slobodanka Vujinović, direktorka novljanske biblioteke, na čijim policama se nalaze i knjige Srečka Marčete, zavičajnog pisca i darovitog pripovjedača.

Strajilo Grmečlija

Glumačka lična karta Srećka Marčete je višestruko nagrađivana monodrama „Strajilo Grmečlija“, koju je odigrao stotinak puta. U ovoj monodrami sve je na okupu – humor i karikatura, blaga ironija i paradoksalnost života junaka monodrame, kontroverza njegove prirode i govora, jezika kojim nas fascinira, smatra Svetozar Ličina, književnik i dramski pisac.