Naslovna Info Sedam ljudi nestane svakog mjeseca u RS

Sedam ljudi nestane svakog mjeseca u RS

Banjaluka – Nada da je moje zlato živo i zdravo jedino me još drži u životu. Pogled mi je stalno uprt u prozor i sve mislim, evo ga ide, sad će doći, a telefon ne ispuštam iz ruke, kroz suze priča Mirjana Misimović iz Gradiške, čiji je sin Dragoljub nestao krajem prošle godine.

Drhtavim glasom govori da za njenog šesnaestogodišnjeg sina svi imaju samo riječi hvale, da je prije nestanka bio veseo, planirao da studira u Danskoj… Dragoljub je pohađao drugi razred gradiške Gimnazije, gdje je posljednji put i viđen.

– Ne znam šta se moglo desiti mom jedincu. Bio je uvijek dijete za primjer – kaže Mirjana, dodajući da nisu dobili nijednu informaciju o njemu od 22. decembra kad mu se izgubio svaki trag.

Njene patnje poznate su desetinama stanovnika Srpske, jer godišnje nestane osamdesetak osoba. To znači da u prosjeku svakog mjeseca sedam ljudi “propadne u zemlju”.

Osim za Dragoljubom Misimovićem, policija traga još za Bojanom  Koprenom, Goranom Simićem i Nedeljkom Mitrićem. Sva trojica živjeli su na području Banjaluke i nestali su pod čudnim okolnostima. Među nestalima su i Alen Bukva iz okoline Višegrada, Ružena Zejčirović iz Doboja, Milan Plavšić iz Šipova… Od njih godinama nema ni traga ni glasa.

Emina Bukva, majka dječaka Alena, koji je nestao 2012. godine ispred kuće u selu Međeđa kod Višegrada, vjeruje da je njen sin živ i ne gubi nadu da će ga naći.

– Moj Alen imao je samo tri godine kada je nestao. Ubijeđena sam da je moje dijete neko oteo, jer nije mogao nestati kada se nikad ranije nije udaljavao iz dvorišta. Ne znam kako i ko je to mogao učiniti, ali nema dana da o tome ne razmišljam – prepričava svoju životnu dramu Emina.

Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova RS, lani je policiji prijavljeno 78 nestanaka, a godinu ranije čak 93, što je za 14 više nego 2013. godine.

– Najvećih broj njih policija je pronašla, ali nekolicina, nažalost, nije bila živa. Većinom se radi o nestanku punoljetnih i starijih osoba. Neki su zbog loših porodičnih odnosa otišli od kuće, a bilo je i slučajeva da je riječ o senilnim osobama koje ne znaju da se vrate, kao i slučajeva psihički oboljelih ljudi koji su usamljeni ili suicidni. Djeca od kuće najčešće odlaze iz revolta, loših ocjena i sukoba sa roditeljima – kažu u MUP-u RS i dodaju da postoje i slučajevi da su ljudi otišli u drugu zemlju da rade, a da je porodica prijavila nestanak zbog nedostatka informacija i gubitka kontakta s njima.

Psiholog Aleksandar Milić upozorava da se, ako ne bude adekvatne prevencije, s obzirom na situaciju u društvu i sve veći broj psihičkih oboljenja, može očekivati i rast broja nestalih. Ističe da u prijavama nestanaka dominiraju gradovi, ali da su sve češći slučajevi nestanka ljudi u selima.

– Kako bi privukli pažnju bližnjih, ljudi, a posebno djeca, često umiju da priprijete da će otići i da se neće vratiti kući. S obzirom na tragične događaje, takve prijetnje treba ozbiljno shvatiti – rekao je Milić.

Naglasio je da postoje mlade osobe koje to čine kako bi bijegom od kuće postale “zvijezde” u okruženju.

– Sve češće se dešava i da muškarci ili žene napuste porodicu zbog druge osobe i jednostavno nestanu sa “lica zemlje”, zbog čega njihovi najbliži, nemajući dovoljno informacija, kreću u potragu – kaže Milić.

Apel majke

Mirjana Misimović zamolila je sve koji su vidjeli ili imaju bilo kakva saznanja o njenom sinu Dragoljubu da to odmah jave policiji ili da pozovu brojeve telefona 065/222-469 ili 065/872-816.

Glas Srpske