Naslovna Info Gradiška Rodnu kuću pretvorio u muzej: Pjesnik Danilo Karapetrović (81) oživio duh prošlosti...

Rodnu kuću pretvorio u muzej: Pjesnik Danilo Karapetrović (81) oživio duh prošlosti Donje Jurkovice (FOTO)

GRADIŠKA – Rodnu kuću u Donjoj Jurkovici pjesnik Danilo Karapetrović, autor 38 knjiga i predsjednik Književnog kluba „24.april“, pretvorio je u muzej starih kućanskih predmeta, poljoprivrednih alatki i biblioteku zavičajnih pisaca.

Domaćinstvo, nekada brojne porodice, uglednog domaćina i seoskog kneza Jovana Karapetrovića, gdje više od tri decenije ne gori vatra, sada je oplemenjeno starinama, dokumentima i zapisima o životu u jurkovačkom kraju, njegovoj istoriji, znamenitim ljudima i događajima, naročito ratovima, stradanjima stanovništva i teškom životu.

Predmeti stariji od 100 godina

Dugačak je spisak alatki korištenih u poljoprivredi i domaćinstvu koje je Danilo smjestio u svoj muzej. Sa velikom ljubavlju on priča o svakom predmetu pojedinačno, njegovoj upotrebi i periodu izrade. Plug, brnača, trlica za preradu konolje i lana, pegla na ugalj, tocilo za oštrenje, oblići za drvenariju, ribež za kupus, maša za loženje vatre na ognjištu, volovski jaram, točkovi zaprežnih kola, konjski i volovski plug sa drvenim gredeljem i gvozdenim lemešom i crtalom, druga za pređu, čunak za tkanje, fenjer, prkljača za pranje veša na brvnu, konjski am i oglavina, srp za žetvu žita, varićak za mjerenje žita, preslica, vretena, lijevče i lotre zaprežnih kola, motovilo za pređu, pržnjak ili dolap, grebeni za kudelju, vagijer za vuču, drvene vile…

– Ove predmete, stare više od stotinu godina, koristili su moja porodica, rođaci, komšije i ostali u potkozarskom kraju. Intenzivno su upotrebljavani sve do uvođenja struje 1974. godine, kada su starine ubrzano gubile korak s modernijim načinom života – ispričao je Danilo Karapetrović za Srpskainfo.

Djetinjstvo

Za ove alatke, kaže najpoznatiji pesnik iz Potkozarja, vežu ga uspomene iz detinjstva, kada su se ovi predmeti uveliko koristili, bili nezamjenjivi u svakom domaćinstvu.

– Sa ocem Jovanom sam orao tjerajući konje dok je on držao drveni plug. Brnao sam drvenom brnačom sa metalnim klinovima, na koju smo stavljali panj, zbog opterećenja. Moja majka Marta je koristila lopar za hljeb, pečen u zidanom šporetu ili na ognjištu. To je najčešće bila kukuruza koju smo mi djeca, moja braća i sestre, jeli u slast. I sada mi je taj okus, taj miris nekako blizak, kao da se i sada širi u mojoj blizini – prisjeća se Danilo, opsjednut snažnim nabojem emocija i probuđenih uspomena.

On je istrajan u sakupljanju starih, muzejskih eskponata, bez obzira na skučen prostor.

– Ničeg se ne mogu odreći, kaže, sve to je dio mene, moje porodice i moga kraja – ističe on.

Biblioteka

Znamenitu kuću su 1936. godine gradili Jovan i Marta Karapetrović. Kuća je u to vrijeme bila veoma moderna, imala je podove i plafone, ravne zidove, svijetle prozore sa vezenim zavjesama. U njoj je rođeno desetoro djece, po petoro muških i ženskih – Jovanka, Miloš, Mihailo, Stevan, Anđa, Stojanka, Dušan, Danilo, Dragica i Milka.

– Kuća je, poslije smrti roditelja 1990. Godine, opustjela, jer su se sva djeca, moje sestre i braća razišli po svijetu, završili škole, formirali porodice, ali nas ipak ovo mjesto i ova kuća privlače, podsjećaju na djetinjstvo i na život u njoj – ispričao nam je Danilo Karapetrović.

On je dio kuće preuredio u Zavičajnu biblioteku sa više od 1.000 knjiga, zbornika, fotografija sa književnih manifestacija, dokumenata o istoriji Donje Jurkovice.

– U biblioteci su najvećim dijelom izdanja domaćih pisaca, članova Književnog kluba „24“ april“, ali i izdanja prijatelja pjesnika, među kojima je Panto Stević. On je donirao sva svoja izdanja za našu biblioteku, gdje je takođe i više publikacija o stradanju Kozaračana u Jasenovcu, učešću u ratovima, radnim i društvenim pobjedama – objasnio je Karapetrović sadržaj biblioteke, gdje se takođe održavaju i pjesničke večeri, susreti pripovjedača, promocije knjiga.

RODOSLOV

Na konstrukciji bunara koji nikada nije presušio, Danilo je napisao porodični rodoslov: „Poslije sloma Prvog srpskog ustanka 1813. godine, ovdje je iz Ivanjice u Srbiji doselio Rade Karapetrović Radak. Imao je devetoro djece, šest kćeri i tri sina, Miloša, Mladena i Koju. Danas je sedmo koljeno, Rade, Miloš, Cvijo, Jovan, Danilo, Milenko i Filip.“

Izvor: Srpska info