Naslovna Info Aktuelno Republika Srpska-FBiH Put jednog čovjeka od Doma za siročad do Kanade i jednog kreveta...

Put jednog čovjeka od Doma za siročad do Kanade i jednog kreveta od Kanade do Laktaša

LAKTAŠI – Iako iza sebe ima 77 godina, Dragan Novković, penzioner iz Laktaša, kaže da u srcu ima bar dvadesetak manje. Osjeća se kao da nema ni šezdeset na plećima. A život ga nije mazio…

Školovao se u  Domu za ratnu siročad u Banjaluci, a tokarski zanat izučio je u „Jelšingradu“. Dvogodišnje služenje u mornarici bilo je presudno za tada golobradog mladića iz laktaškog sela Maglajani. Ratnim brodom obišao je Afriku, Rusiju, Kipar. Krstareći vojnim brodom, Dragan se očeličio i zavolio svijet. Ubrzo je kao mladi majstor otišao u Austriju. Tu mu se mjesto nije zagrijalo, ostao je na Alpima  manje od četiri mjeseca, a onda se 4. juna 1966. godine otisnuo u Kanadu.

Praznih džepova bez poznavanja engleskog ili francuskog jezika i prijatelja.

„Stigao sam u Kanadu u petak, a već u ponedjelak počeo raditi. Odmah sam naišao na dvojicu naših ljudi. Jedan je bio Zagrepčanin, a drugi iz Pule. I danas smo prijatelji. Ubrzo sam u jednom koledžu izučio alatničarski zanat i radio u vojnoj industriji, u fabrici aviona. Sve se odvijalo kao u snu“, priča Dragan sa sjetnim osmijehom na licu..

SPORTISTA I ZALJUBLJENIK U ŽENE

Osim posla, Novkovića je zanimao i sport, a uz sport su išle i djevojke. Ubrzo je postao lijevo krilo, kako kaže što je Džajić bio u Jugoslaviji to je on bio u Kanadi. Driblao je, postizao golove, mamio aplauze i uzdahe publike. Fudbal je igrao do 37. godine života, a onda se opredijelio za tenis, skijanje, odbojku i biciklizam.

„Moja najveća ljubav bila je jedna lijepa Linda, po majci Enleskinja, po ocu Mađarica. Volio sam žene, na njih sam potrošio stotine hiljade dolara. Kupovao sam im zlato, dijamante, vodio na odmore. Linda mi je bila prva ljubav, i danas je volim. Kad me je prvi put vidjela u sportskoj opremi zaljubila se u mene. Nisam je vidio od daleke 1969. godine, ali nagodinu idem u Kanadu i naći ću je. Čuo sam da se nikada nije udala“, sa sjetom u očima priča Dragan.

Nakon Linde Dragan je, kaže, imao još pedesetak djevojaka i žena. Volio je rok muziku, oblačio se sportski, vozio dobre automobile. Nakon penzionisanja proradio je crv nostalgije i Dragan se vratio u rodne Laktaše.

U LAKTAŠIMA SPAVA NA KREVETU IZ KANADE

„U brodski kontejner sam potovario svoje krevete, namještaj, automobil. Želio sam da tamošnji komfor preslikam ovdje. U Laktašima sam kupio stan, živim nezavisno od ove države. I ovdje me interesuju lijepe žene. Imam 77 godina, a  prijatelj sam sa jednom lijepom damom koja je 71. godište. Zdrav život i sportski duh su mi predodredilii uspjeh na ljubavnom polju“, priznaje Dragan Novković.

Dragan kaže da se ugodno osjeća u Laktašima, da je u kontaktu sa bližom i daljom rodbinom i da ima sina u Umagu. Ipak, život se ovdje znatno razlikuje od onog u Kanadi.

„Ovdje nema industrije i posla kao na američkom kontinentu, ali ima ljudske topline ljubavi i lijepih žena. Žene su ovdje ljepše i jednostavnije. One i ne znaju koliko godina imam na plećima, znaju da imam vesele oči i srce puno ljubavi. Noću  kad legnem, razmišljam o svom životu, o pređenom putu, o poklonjenim dijamantima i zlatu. Kada bih se ponovo rodio odabrao bih isti put, samo bih ženama posvetio više vemena, poklonio bih im više dijamanata i pažnje na putovanjima. Život je jedan i treba ga proživjeti“, kaže Dragan Novković, čovjek koji je iz rodnih Maglajana, preko Doma za ratnu siročad stigao do Amerike.

Osjetio je sjaj preko dalekog okeana, ljubav i dah mnogih žena i ponovo došao u svoje Laktaše. I ne pomišlja da zatvara životnu knjigu, kaže da je pred njim još dosta neispisanih stranica.