Naslovna Kultura NAJVEĆI FILMSKI PODUHVAT U GRADIŠCI: Na platnu oživjeli učesnika Sarajevskog atentata

NAJVEĆI FILMSKI PODUHVAT U GRADIŠCI: Na platnu oživjeli učesnika Sarajevskog atentata

GRADIŠKA – Igrane scene filma „Učitelj u lancima“ o Veljku Čubriloviću, učesniku Sarajevskog atentata 28. juna 1914. na austrougarskog prestolonaslijednika Franca Ferdinanda, pogubljen u februaru 1915. godine, snimljene su u okolini Gradiške.

Time je okončan najvažniji segment ove istorijske drame satkane od dokumentarnih i igranih dionica, čija premijera će se održati početkom juna u Gradiški, rodnom gradu Veljka Čubrilovića.

Ovaj patriota, član „Narodne odbrane“ i „Mlade Bosne“, ima važno mjesto u srpskoj istoriji, smatraju producent Bojan Vujinović i istoričar Bojan Vujčić. Ovi sagovornici Srpskainfo naglašavaju da je bilo krajnje vrijeme da Gradiška, filmom i trgom u centru grada, te izložbom ličnih dokumenata oda počast ovom velikanu.

– Film o Veljku Čubriloviću nas je približio suštini događaja pred Prvi svjetski rat. Snimajući izjave, stavove i navode brojnih istoričara, naučnika, profesora i Veljkovih, ali i potomaka njegove braće i sestara, putovali smo njegovim stopama, njegovima putevima i to bilježili filmskom kamerom – kazao je Milan Pilipović, novinar Srpskainfo i autor filma „Učitelj u lancima“.

Mnoga svjedočenja su, kaže Pilipović, veoma impresivna, počev od sela Ledenice na Manjači odakle potiču Čubrilovići, preko Priboja kod Lopara, gdje je Veljko radio, bio društveno veoma angažovan, preko Sombora, gdje je završio učiteljsku školu, sve do Gradiške u kojoj je rođen 6. juna 1886. godine.

U ulozi Veljka Čubrilovića je glumac Zlatan Vidović, koji je, kao i njegova koleginica Miljka Brđanin, koja tumači lik Veljkove supruge Jovanke, veoma nadahnuto govorio o ovom filmu.

– To je za mene velika čast. Scene školskog časa, hapšenja, pisama iz zatvora, isljeđivanja i pogubljenja, veoma su kompleksne, ali krajnje inspirativne. Izuzetno sam zadovoljan snimanjem, cijelom ekipom, a nadasve porukom koju smo poslali iz Gradiške – rekao je Zlatan Vidović.

Zlatan Vidović

Osim ovog glumca, te Miljke Brđanin, u filmu igraju njihove kolege Draško Vidović, Admir Mešić, Srećko Marčeta, te glumci amateri Goran Puzić i Nenad Balaban u ulogama austrijskih žandarma. Bojan Vujinović je tumačio lik sveštenika, a članovi KUD „Lepa Radić“ iz Kočićeva su se odlično snašli u ulozi Veljkovih učenika u pribojskoj školi. Scenarista igranih dionica je Draško Vidović, a reditelj Mladen Marjanović.

– Ovo je film visokih dometa, koji je svima nama postavio teške zadatke. Nadam se da smo ih uspješno dokučili i odradili najveći filmski poduhvat u Gradiški. To nam daje za pravo da tragamo za novim idejama. Za to imamo sve uslove, naročito glumački i tehnički potencijal – smatra scenarista Draško Vidović.

Kamera je povjerena Zoranu Pilipoviću uz asistenciju Danijela Špadića, te brojne ekipe koja je zadužena za svjetlo, filmske efekte, šminku, kostime…

– Podstrek u radu, osim pomoći gradske uprave i mnogih preduzeća i pojedinaca, dali su mještani nekoliko sela, naročito Kočićeva, Rogolja i Bereka, koji su mnogo pomogli u prikupljanju scenografije. To je bilo veoma teško i komplesno, ali smo uspjeli. Stara škola u Bereku je posljednji mesec bila okupljalište, mjesto velikog angažovanja, potpune solidarnosti – kaže istoričar Bojan Vujčić, kustos Zavičajnog muzeja iz Gradiške, ustanove koja je producirala ovaj, kao i nekoliko prethodnih filmova, koji se bave istorijom gradiškog kraja.

Dubok društveni trag

Veljko Čubrilović potiče iz najpoznatije gradiške porodice, koja je početkom prošlog vijeka iznjedrila ljekare, istoričare, revolucionare, pisce, prosvjetare… Oni su bitno uticali na točak istorije u tadašnjoj BiH pod austrougraskom okupacijom. Veljko je u Priboju kod Lopara bio narodni učitelj od 1910. do 1914. godine.

Školovao se i prethodno radio u Novom Sadu, Somboru, Tuzli, gde se oženio Jovankom Adamović. U Priboju je rođena njihova kćerka Nada. Tu je ostavio dubok društveni i prosvjetiteljski trag. Organizovao je na daleko čuvene sokolske sletove i borio se za napredak podmajevičkih sela.

Nije htio da bježi

Veljko je nakon atentata imao mogućnost da izbjegne hapšenje i pobjegne u Srbiju. Međutim, kako su njegovi kumovi Mitar i Neđo Kerović odlučili da ne bježe, iako znajući šta ga čeka, odlučio je da ostane.

Optužnica za veleizdaju je Veljka Čubrilovića teretila zbog pomaganja da se oružje namijenjeno za ubistvo prestolonaslijednika prenese iz Priboja u Tuzlu. U veleizdajničke akcije ubrojani su mu i osnivanje pribojskog Sokola, saradnja s Narodnom odbranom, kao i saradnja sa Srpskom kraljevskom akademijom.

Zajedno sa Miškom Jovanovićem i Danilom Ilićem obješen je 3. februara 1915. u Sarajevu.