Kada je Samir prije nekoliko mjeseci prijateljima i poslodavcu u Minhenu saopštio da se želi vratiti u rodne Rovine kod Gradiške, svi su ga gledali sa nevjericom.
Bez puno razmišljanja se odlučio da posao za koji je imao mjesečnu bruto platu veću od 4000 evra zamijeni za poljoprivredu u plodnom Lijevče polju.
Kao iskusan vozač utovarivača i kamiona kipera, Samir se umjesto satnice koja je dosezala i do 18 evra opredijelio za svoje traktore i plodne oranice. Vratio se svojoj porodici, supruzi i četvero djece.
Samir je u Minhen otišao kao dvomjesečna beba.
U tom bavarskom gradu se i školovao i proveo dobar dio mladosti, ukupno 21 godinu. Imao je radnu dozvolu. Istovremeno, dok je boravio u Njemačkoj, Samir se “kućio” i u Rovinama. Danas je ulica u kojoj složni Grgići imaju prelijepe vile najljepša od Gradiške do Banja Luke, a mnogi smatraju da u cijeloj Bosni nema ovako lijepog naselja.
“Stalno me je kopkala misao da u skladištu imam 100 tona prošlogodišnjeg žita i prazne savremene objekte za tov junadi. Došao sam, pripremio njive, zasijao 10 hektara kukuruza, prihranio ga, isprskao herbicidima i sad ću krenuti po Bosni da kupujem domaću rasnu telad. Treba mi 50 muške teladi da napunim farmu”, kaže ovaj vrijedni četrdesetsedmogodišnjak.
U veoma uređenom ekonomskom dvorištu, pored savremene farme je i raznovrstan mašinski park. Dominiraju traktori “Renault” i “John Deere”.
“Kupio sam dva moćna traktora, utovarivač, kompletnu mehanizaciju, vlastitu mješaonicu stočne hrane. Pored toga obožavam dobre automobile i moćne motore. Supruga i ja često motorom putujemo u kampove, družimo se sa motoristima iz regiona”, kaže Samir.
Na pitanje kako se opredijelio za obrnuti put, iz Njemačke u Bosnu, kad rijeka mladih ljudi svakodnevno čami pred ambasadama zapadnoevropskih država, čekajući vizu za odlazak iz rodne zemlje, Samir ima jednostavan odgovor.
“Tamo se odlično zarađuje, ali Bosna je jedna. Nigdje nema ove ljepote. Mnogo sam proputovao i uvjerio se da mi je u mojim Rovinama potaman i najljepše. Vjerujem da će mi aktuelna vlast omogućiti dovoljno poljoprivrednog zemljišta, i meni i mojim rođacima i svim dobronamjernim poljoprivrednicima, a ne mešetarima. Odužit ćemo se vrhunskom proizvodnjom i angažovanjem nezaposlenih”, kaže Samir.
Vrijedni i složni Grgići svake godine utove oko 500 bikova, težine do 700 kilograma, koje isporučuju domaćoj prerađivačkoj industriji. I Samir i njegovi rođaci razmišljaju da povećaju proizvodnju, jer imaju i kapacitete i mehanizaciju. Jedini limitirajući faktor im je poljoprivredno zemljište.
“Poručujem mladim ljudima da olako ne dižu sidro i ne odlaze iz Bosne. Nigdje ne teče med i mlijeko. Za svaki posao kojim se čovjek bavi treba imati ljubav i to je to. I država treba da posegne za nekim svojim mjerama, poput subvencija ili u našem slučaju raspodjelom poljoprivrednog zemljišta. Jer kako da kupimo 500 teladi, a sutra ne dobijemo zemljište za obradu”, kaže Samir Grgić, jedan od rijetkih koji je dobro plaćeni posao u Njemačkoj prije par mjeseci zamijenio za život u rodnoj Bosni i Hercegovini.
Osim što je vrijedan na vlastitoj farmi i njivi, Samir je poznat i kao vrijedan čovjek koji mnogo pomaže društveni život u svom mjestu. Bilo da je u pitanju rad mehanizacijom ili finansijska podrška. Zbog toga su se njegovom povratku obradovali i mještani Rovina.
Boško Grgić / Agroklub.ba