Gradiška je oduvijek imala veleljepna zdanja, ugledne ličnosti, bilježila istorijske datume, a različite kulture i narodi ostavili su joj bogatstvo u spomenicima na području cijele opštine.
Za bisere i ogledala prošlosti u proteklom periodu nije se puno marilo, ali naporima lokalne uprave završena je sanacija desetak spomenika na području gradiške opštine, među kojima i Spomen kosturnica u Parku slobode, a počela je i sanacija biste narodnih heroja Envera Šiljka, Lepe Radić i Stevana Dukića.
Bista Lepe Radić, 17-godišnje partizanke iz Gašnice u Potkozarju koju su NJemci objesili februara 1942. godine u Bosanskoj Krupi, smeštena u Spomen parku u rodnoj Gradišci, decenijama svjedoči o njenom junaštvu i žrtvovanju za slobodu.
Lepa Radić je bila najmlađi narodni heroj iz Potkozarja. Za narodnog heroja je proglašena 20. decembra 1951. godine.
Stevan Dukić je rođen je 16. oktobra 1920. u selu Rogolji, kod Gradiške. Potiče iz siromašne seljačke porodice.
Jula 1942. godine uhapšen je na ulici, kada je išao na sastanak. U ustaškom zatvoru je podvrgnut užasnim mučenjima. Ustaše su od njega tražile da otkrije mrežu partijskih organizacija i udarnih grupa u gradu. Pošto je uporno ćutao i odbijao da govori, ustaše su ga prebile i izbole nožem, a zatim ga objesile za rešetke na prozoru njegove ćelije.
Ukazom predsednika Federativne Narodne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita, 6. jula 1953. godine, proglašen je za narodnog heroja.
Enver Šiljak je rođen je 15. avgusta 1919. godine u Bosanskoj Gradišci. Potiče iz siromašne porodice, njegov otac Salih je bio kafanski svirač sa neredovnim primanjima, pa je još od najmlađih dana morao sam snalaziti za život.
Preki sud ga je, zajedno sa Rudolfom Vikićem i Memom Suljetovićem, 5. septembra 1941. godine, osudio na smrt i istog dana streljao.
Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine Federativne Narodne Republike Jugoslavije, 20. decembra 1951. godine, proglašen je za narodnog heroja.
Pod fašističkim terorom život je izgubilo preko 16 hiljada građana Gradiške, a među stradalima je preko 5 000 djece do 14 godina, odnosno svaki četvrti stanovnik. Po broju žrtava u odnosu na broj stanovnika, opština Gradiška zabilježila je jedan od najtragičnijih bilansa.