GRADIŠKA – Zbog surove zime i kilometarskog pješačenja do škole nakon petog razreda osnovne škole školovanje je prekinuo u rodnom Kneževu, tadašnjem Skender Vakufu, a nastavio u Kutjevu, u Hrvatskoj kod strica.
Mirko Milisavić potom je u Slavonskoj Požegi završio dva razreda gimnazije, ali počeo je Masovni pokret (Maspok). Nakon žestoke svađe sa profesorom fizike Mirko je napustio Slavonsku Požegu i otišao na Bogosloviju u Beograd. Nije trpio nepravdu, a uvidio je da se srpskom narodu u toj republici nekadašnje Jugoslavije ne piše dobro.
Obilježavajući vrijedan jubilej, pedeset godina službovanja crkvi i narodu sveštenik Mirko u glavi čuva čitavu statistiku. Veoma je zanimljiva.
„28. aprila 1974. godine rukopoložen sam od strane episkopa banjalučkog, blaženopočivšeg doktora Andreja Prušića i odmah prvog maja dobio sam parohijsku dužnost u gašničkoj parohiji. Saznavši da je u Gašničkoj parohiji, inače najmanjoj parohiji, nikla prva crkva u BiH nakon Drugog svjetskog rata ocijenio sam da taj narod na desnoj obali Save ima kvaliteta i zaslužuje veliku pažnju. Našao sam razlog zašto nisu bili crkveni, nisu imali stalnog sveštenika. E tu sam vidio svoju šansu“, kazao je sveštenik Milisavić.
U maloj i časnoj Gašnici, odnosno susjednoj Bistrici gdje je izgrađena crkva sveštenik Mirko Milisavić ostao je 15 godina, jedan mjesec, 24 dana i devet časova. U to vrijeme opsluživao je i parohiju demirovačku sa centrom u Međeđi kod Kozarske Dubice, a prisjeća se kako je u maloj parohiji dolazio do sredstava za život.
„Ja i moja popadija smo držali kravu, dvije krmače, sijali kukuruz i baštu. Neopisiva je bila ta radost kada bismo prodali tele ili prasad. Popadija je svako jutro nosila mlijeko za prodaju. Uspjeli smo“, kazuje Milisavić.
Sljedeća etapa su Gornji Podgradci, gdje je sveštenik Milisavić zasukao rukave i zajedno sa parohijanima napravio mnogo.
„Izgradili smo crkvu za osvjećenje u Šoru, potom načinili generalnu obnovu crkve u Gornjim Podgradcima. Skinuli sav krov sve do vjenčanice, renovirali i spolja i iznutra, ogradili je. Potom smo generalno obnovili hram u Jablanici i sagradili novi u Bijakovcu. I sve to sa svojim parohijanima. U ovoj parohiji ostao sam 19 godina, 24 dana i devet časova“, ističe Milisavić.
Nakon Gornjih Podgradaca svešenik Mirko Milisavić prelazi u Namjesništvo gradiško. Dekretom episkopa banjalučkog gospodina Jefrema. Bio je, kako priznaje, zanesen time da obnovi Hram Pokrova presvete Bogorodice, ali je dobio upute da treba izgraditi hramove u Kruškiku i Dubravama. Umirovljen je 2014. a razriješen 2017. godine.
Ističe da je određene stvari odradio i bez pitanja vladičinog.
„Ja sam bez pitanja vladike Jefrema kupio sav materijal, pozlatu i pozlaćene krstove za hram gradiški. Završio sam hram u Brestovčini, generalno obnovio hram na Gredi, ogradio groblja, a svom nasljedniku sam poželio sreću time što sam mu ostavio znatnu sumu novca“ zaključuje sveštenik Mirko Milisavić.
Otac Mirko, kako ga Gradiščani zovu, ostavio je dubok trag u SKiPD „Prosvjeta“. U tri navrata bio je predsjednik ogranka u Gradišci, uveo je kviz takmičenje, manifestaciju „Istina o Srbima“ , a „Prosvjeta“ se posebno istakla u „Gradiškom zborniku“.
Upamćen je i kao sveštenik koji gaji odlične odnose sa drugim vjerskim zajednicama. Glavnom imamu gradiškom Zejnilu ef. Latifoviću u ruke je javno predao kovertu sa nocvcem, kao pomoć namjesništva na čijem je bio čelu za izgradnju tekijske džamije.
Rado se prisjeća i pjesme koju je otpjevao zajedno sa kardinalom Puljićem povodom Svetog Roka u Župi Gradiška.
„Kardinal Vinko Puljić pozvao je orkestar koji je vodio Jovo Jerković i zatražio da odsvira „Tebi majko misli lete“. Svi smo zapjevali uz kardinala, bio je tu biskup Komarica, efendija Latifović i mnogi drugi. Svi smo mi rano otišli od ognjišta i majke i sve nas je ta pjesma dirnula“, rekao je Mirko Milisavić, omiljeni gradiški sverštenik, koji ovih dana obilježava svojih pedeset godina službovanja crkvi i narodu, a za to vrijeme odradio je 5163 obreda, krštenja, vjenčanja i sahrana.
Autor: Boško Grgić / Aloonline.ba