GRADIŠKA – Vinski soneti razlijegali su se dvadeset i druge avgustovske večeri rijekom Savom. Tog ugodnog četvrtka, kada je utihnula vrelina povjetarac izmiješan stihovima, aplauzom, zvucima tambure i mirisom vina, pretvorio se u sonet.
Pravi vinski sonet pričan riječima iskusnih pjesnika. LJetna scena tog četvrtka ličila je na dašak vjetra, poeziju, vino, muziku i poluzrele kruške.
Ranko Pavlović, pjesnik koji je napisao koliko neko ne napiše za tri života, usporedio je otvorenu scenu na savskoj obali sa svojim najljepšim umjetničkim doživljajem, svojevremeno dočaranim u holandskom Utrehtu.
-Sedam godina sam stvarao ovih dvadeset soneta. Oni su se večeras vjenčali sa publikom, rijekom Savom, muzikom i vinom. Ovo treba doživjeti, rekao je Ranko.
Podržao ga je gradiški pjesnički bard Nebojša Ivaštanin, koji je zajedno sa autorom, te književnikom Radom Dimitrijevićem i direktorom Kulturnog centra Gradiška Željkom Blagojevićem, na ljetnoj sceni sjedio kao na riječnoj galiji. Plovilo se mirnim sonetima, a nepredvidivi i uvijek originalni Nebojša se drznuo i Rankove sonete dočekao svojim stihovima.
Slijedom one dječije:
Šta to ima u sladoledu
Kad ga djeca vole da jedu?
Ja se pitam:
A šta ima u tom vinu,
Kad pjesnici za njim ginu?
I dižu ga među svete,
Pjevaju mu čak sonete.
Blagojević, domaćin veoma originalne i nesvakidašnje književne večeri na otvorenoj sceni rekao je da je povezivanje pjesme, plesa, muzike i vina, ustvari predstavljanje ideje koja treba da bude samo jedan sonet između lijepo oblikovane knjige.
-Mi večeras predstavljamo male ljude, koji će nekad postati veliki ljudi i svi oni koji nas ne razumiju će nam biti najveća podrška. Kad se sretnu sa onima koji ih razumiju mi ćemo im se zahvaliti za vjetar u leđa, rekao je Blagojević.
Blagojević ovom uspjelom književnom večeri najavio je novi programski sadržaj ‘Književni četvrtak’. Riječ je o ambicioznom projektu, koji zamišlja neobično književno veče, na neobičnim mjestima, svakog posljednjeg četvrtka u mjesecu.
Vinski soneti završeni su baš kako je i trebalo, pjesmama o vinu, ćasakanjem o vinu i uz vrhunska vina jedne velike vinarije iz Kutjeva i jedne vinarije koja se rađa u Donjoj Jurkovici, na sunčanim obroncima Kozare.
I kada knjigu soneta svojim zdravicama otvori i zatvori nadaleko poznati zdravičar Rade Banjanin, tamburicom i pjesmom ih dočeka i isprati maestro Jovo Jerković sa nekoliko tamburaša i vrelinom i pokretom ih osvježi mladi plesni duo “Ritam”, ne preostaje ništa drugo nego skinuti šešir i nakloniti se domaćinu i autoru ideje.
‘Vinski soneti’ dugo će nam biti na pameti!