GRADIŠKA – Na otvaranju izložbe i promociji knjige „Gradiški mostovi na Savi“ u Zavičajnom muzeju, viši kustos istoričar Bojan Vujčić zaključio je da oni više od jednog vijeka zauzimaju važnu medijsku ulogu.
Ispisane su nebrojene novinske stranice o savskim mostovima, preko čijih drvenih pragova, željeznih lukova i betonskih zidova su tutnjale vojske i vojskovođe, prelazio narod tjeran svakojakim potrebama, sudarala se različita carstva, padale u rijeku konstrukcije mostova uporedo sa propašću država koje su graničile na riječnim obalama.
Da bi prešla u Bosnu, Ugarska Kraljevina je prvi pontonski most izgradila 1463. godine. Nekoliko vijekova kasnije, 9. novembra 1918. godine, nakon ulaska srpske vojske u Gradišku sreski načelnik Milan Todić je u aprilu sljedeće godine incirao izgradnju pontonske ćuprije preko Save.
– U Arhivu Zavičajnog muzeja zabilježena je izjava tadašnjeg gradonačelnika Haki bega Reufbegovića koji pokazuje veliku žudnju za mostom. On zaključuje da ne može više snositi moralnu odgovornost pred građanima ukoliko se ćuprija ne izgradi – podsjetio je Bojan Vujčić, autor knjige „Gradiški mostovi na Savi“ .
– Gradsko vijeće i sve građanstvo bez razlike pripravno će doprinijeti sve moguće novčane žrtve, samo da se ovaj decenijama žuđeni cilj oživotvori – zaključilo je gradsko vijeće godinu poslije Prvog svjetskog rata. Izgradnja mosta trajala je od 25. novembra 1921. do 27. augusta 1922. godine. Most je izgrađen za devet mjeseci i dva dana a gradila su ga tri inžinjerijska oficira sa 180 vojnika pontonskog i inžinjerijskog bataljona.
Otvaranje ovog mosta zabilježeno je u Školskom godišnjaku Stare Gradiške. Opština Bosanska Gradiška je nagradila sedmoricu podoficira sa po 750 dinara a major i kapetan dobili su po 5.000 dinara u svrhu kupovine zlatnog sata za uspomenu na gradnju mosta.
– Niti jedan gradiški most na Savi u poslednjih stotinjak godina nije dugo potrajao a izgrađeni su i porušeni mnogi. Sve političke potrese, razdruživanja država, prekrajanja granica, vojna sukobljavanja, prvo su osjetili savski mostovi. Njihovo rušenje i izgradnja uvijek su pobuđivali veliko interesovanje građana sa obe strane Save kao nagovještaj novog doba – pojašnjava Bojan Vujinović, kustos i direktor Zavičajnog muzeja u Gradiški, ustanove koja u svojim arhivama čuva mnoge dokumente o savskim mostovima.
Asim Hadžialagić (90) jedan od najstarijih stanovnika grada na Savi sjeća se izgradnje potpornih zidova uoči Drugog svjetskog rata.
– Sava je tokom niskog vodostaja u ljeto preusmjerena na jednu stranu korita. Iskopane su rupe duboke više od deset metara počev od riječnog dna. Na toj dubini su sadašnji nosivi zidovi, visine deset metara iznad vode koji su preživjeli bombardovanja i razaranja – sjeća se Hadžialagić, emotivno vezan za savske mostove i ovu široku i duboku rijeku.
Istoričar Bojan Vujčić najljepšim smatra most izgrađen pred Drugi svjetski rat, opisan u mnogim časopisima toga doba ali je on bio u upotrebi samo 132 dana. Otvoren je 1. decembra 1940. godine. Tehničke karakteristike mosta, za to vrijeme, bile su impozantne. Dužinom od 240 metara dominirao je cijelim krajem i plijenio pogled svakoga ko bi svratio u Gradišku, podsjeća Bojan Vujinović, direktor Zavičajnog muzeja.
Kolovoz na mostu bio je širok šest metara sa dvije pješačke staze sa po metar i po a ukupna težina mosta iznosila je 830 tona. Nadzorni inžinjer bio je Hristivoje Erić iz Beograda koji se tokom izgradnje mosta zaljubio u mještanku Stojanku Malić i njome oženio. Zajedno su potom otišli u Beograd. Most je srušila vojska Kraljevine Jugoslavije, 11. aprila 1941. godine kako bi spriječila nadiranje Nijemaca na istok.
Novinar kumovao mostu
Poslije Drugog svjetskog rata, most na Savi nije imao ime sve do 24. aprila 1970. kada je dobio ime i kuma. Nazvan je most „Bratstvo i jedinstvo“ a kumovao mu je novinar „Arene“ Marino Zurl zaslužan za vraćanje identiteta djeci Kozare odvedenoj u logore NDH-a.
Banjalučanke održavale most
Most koji je izgrađen 13. maja 1956. a djelimično porušen 2. juna 1995. godine predstavljao je ponos dvije Gradiške, o čemu su tada pisali „Politika“, „Oslobođenje“, „Krajiške novine“… Navedeno je da je most, pored ostalih metlama održavalo 200 djevojaka, učenica banjalučke Učiteljske škole koje su u vrijeme zemljotresa stanovale na usidrenom brodu na Savi, gdje se odvijala i nastava.