GRADIŠKA – Danka Latinčić, arhitekta koji dolazi krupnim koracima, izmijenila je razglednicu Gradiške. Veći dio prostora na savskom keju sada zauzimaju moderne urbane višespratnice, atraktivnog izleda i živopisnih boja.
Ove zgrade su Dankine ideje pretočene u stvarnost. One su promijenile sliku ulaza u Gradišku iz pravca Hrvatske prekoj rijeke Save.
„Za osam godina koliko radim kao arhitekta – projektant, projektovala sam jedanaest stambenih zgrada. Svaka od njih nastala je sa posebnom pažnjom, od idejnog rješenja do završne realizacije. Nastojim da svaki projekat bude spoj funkcionalnosti, estetike i autentičnog arhitektonskog izraza, ali i da održava duh Gradiške i ljudi koji u njoj žive“, objašnjava svoj projektanstski moto Danka Latinčić.
U Gradišci se trenutno gradi desetak novih stambeno-poslovnih objekata. Ipak najviše pažnje privlači mega projekat, a riječ je o naselju „Krošnja- obala“, pored same rijeke Save. Ovo naselje obuhvataće sedam višeporodičnih objekata, sa mnogo zelenila, trotoara, gdje će čak imati i tenisko igralište.
„U tom naselju sam pored sedam zgrada projektovala i pješačke staze, parkovske cjeline, dječija igrališta i sportske terene, kako bi ovo naselje funkcionisalo kao zajednica koja podržava kvalitetan svakodnevni život. Želja mi je da ovdje stvorim human, ali i moderan, kvalitetan i prepoznatljiv prostor za život, u kojem arhitektura i priroda idu ruku pod ruku.“
Zanimljivo je da je Danka Latinčić upravo rođena i školovana u dijelu Gradiške koji sada uzdiše svojim projektanskim rješenjima.
Priznaje da ima motiva, jedan se odnosi baš na naselje Senjak, oko Starog hrasta.
“Ponosna sam na urbanizaciju keja, projektovala sam objekte koji su postali prepoznatljivi, i dali novi izgled tom dijelu grada. Upravo taj ton i taj kolorit želim i da u arhitektonskom smislu oslikam i na Senjaku, mjestu gdje sam se kao dijete igrala, učila i sada radim kao stručnjak. Želim ostati vjerna svom stilu i principima, ali i stalno učiti i usavršavati se, rasti kroz nove izazove. Arhitektura je za mene proces stvaranja, ali i darivanja, jer ono što izgradimo ostaje da živi i govori i nakon nas“, zaključuje ova mlada, tridesetdevetogodišnja arhitektica.
Na pitanje ko joj daje vjetar u leđa, Danka Latinčić je pomenula oca Slavka, pokojnu majku Desu, o kojoj razmišlja dok ostvaruje svoje profesionalne snove i direktore Boška Kasagića i Zorana Kolundžiju.
Gradiška, mora se priznati, ima sjajnu budućnost kada su građevinarstvo i arhitektura u pitanju, jer ima svog mladog arhitekturu, koji sanja da svoj grad načini najljepšim gradom u regionu.
Autor: Boško Grgić / aloonline.ba