Osnovac Jovan Gajić (12), koji je završio peti razred Osnovne škole “Petar Kočić” u Sitnici na Manjači, junak naših reportaža, raspust provodi sakupljajući šumske plodove i nudeći ih na štandu pored puta, u blizini porodične kuće.
Ovaj dječak, prepoznatljiv po crnom šeširu, stekao je velike simaptije u cijelom regionu nakon što smo prije četiri godine u “EuroBlicu” objavili reportažu o njemu.Jovanče, kako su ga tada mnogi prozvali, po mnogo čemu se izdvaja od svoje generacije.
On ljetni raspust provodi na Manjači, sakupljajući od proljeća do jeseni jagode, kupine, maline, divlje jabuke, šipak i druge šumske plodove kako bi zaradio za odjeću, obuću, školski pribor i time olakšao obaveze roditeljima.
– Ujutro ustajem oko šest a nekada i ranije, idem po planini, tražim maline koje uvijek rastu na istom mjestu… U tome mi pomaže starija sestra Jovana, jer roditelji, tata Miloš i mama Božana, vole da idemo zajedno. Oni se plaše za mene ako sam usamljen u planini, da me ne bi napale divlje zvijeri, vukovi, medvjedi, psi…Ima toga kod nas – ispričao nam je Jovanče, obradovan susretom o kojem je ubrzo razglasio cijeloj porodici i komšijama.
Na stoliću, ispod malog izblijedjelog suncobrana, pored puta Banjaluka – Mrkonjić Grad, u Sitnici, nekoliko plastičnih posuda svježih šumskih jagoda. Ispred je tabla sa Jovančetovom fotografijom iz “EuroBlica”, objavljenoj u prvoj reportaži o njemu. Po tome je postao poznat i popularan. Putnici se zaustavljaju i sa osmjehom i znatiželjom biraju jagode.
– Svi me nešto pitaju, kažu odakle ti šešir, da li bi ga prodao, koliko imaš godina, kakav si učenik, koji si razred završio… Svašta me pitaju ljudi koji ovuda prolaze, a ja odgovaram – prepričava ovaj dječak u crnom šeširu ispod kojeg dominiraju plavi čuperci i bistre, radoznale oči usmjerene ka cesti kojom žurno promiču automobili.
– Ne znam tačno koliko sam zaradio. Dnevno uberem pet ili šest posuda, nekada i sedam, ako mi sestra pomogne. To je po pet maraka, nije skupo, ja mislim, ne znam zapravo… Ko god stane on i kupi moje jagode. Nekada mi daju i više od pet maraka – priča ovaj simaptični dječak koji je prethodnih godina bio i gost Ministarstva prosvjete RS i RT RS.
U goste Gajićima je nekoliko puta dolazio bivši ministar Dane Malešević.
– Čika Dane je dobar čovjek, on je i poslije navraćao kod nas. Sada je on poslanik, a zamijenila ga je ministarka, vidio sam je na televiziji. Baš je lijepa, znam i njeno ime; zove se Natalija, zapisao sam to – iznenadio nas je Jovanče poznavanjem kadrovske strukture Vlade i vlasti RS.
Nema novca za more
Dok smo sa Jovančetom razgovarali o ljetnom raspustu, školi, stadima ovaca i krava koja su preplavila Manjaču i skorašnjem zboru u čast Petra Koćića, čije ime nosi njegova škola, otkrio nam je svoju tajnu.
– Volio bih vidjeti more. Nikada tamo nisam bio. Roditelji nemaju novca za to, a ne znam ni kako bih ostavio ove poslove. Kada nestane jagoda, onda dospijevaju maline, pa kupine i tako cijelo ljeto – veli Jovanče utvrđujući raspored svojih ljetnjih obaveza.