GRADIŠKA – Kada ne piše reportaže, kada mu dnevni događaji i politika dođu na vrh glave, Milan Pilipović, novinar iz Gradiške „skokne“ do obližnje Vrbaške gdje je formirao najneobičniji voćnjak u regionu.
Na površini od 2,5 dunuma Milan je zasadio 200 sadnica voća i ukrasnog drveća, ali ne bilo kakvog – već autohtonog i egzotičnog sa obje zemljine hemisfere.
Kruška je najzastupljenija. Jedan red od trideset autohtonih sorti zauzeo je počasno mjesto.Odakle god dolazim, kući donosim sadnicu nekog voća. U Omarskoj i u Laktašima sam spazio rijetke kruške crvenog ploda. Zasadio sam crvenu viljamovku, jeribasmu, lubeničarku, ječmenjarku, zimnjaču, karamut, kišu, junsku ljepoticu… Imam i sve autohtone jabuke sa ovih prostora, te iz Banije, Korduna i Like. Pomenuću petrovaču, ilinjaču, kožaru, đedovaču, šipunju, medaru, zeleniku, šareniku…
Odmah do jabuka i krušaka korijenje su pustile autohtone sorte dunje, mušmule, oskoruše, višnje, duda, aronije, oraha, lješnika, drvarskog drena, raznih šljiva i šantelije. Jedino nema afričku šljivu, priznaje kroz smijeh kolega Pilipović, a potom nabraja i egzotično i neobično voće.
-Odakle god dolazim, kući donosim sadnicu nekog voća. U Omarskoj i u Laktašima sam spazio rijetke kruške crvenog ploda. Zasadio sam crvenu viljamovku, jeribasmu, lubeničarku, ječmenjarku, zimnjaču, karamut, kišu, junsku ljepoticu… Imam i sve autohtone jabuke sa ovih prostora, te iz Banije, Korduna i Like. Pomenuću petrovaču, ilinjaču, kožaru, đedovaču, šipunju, medaru, zeleniku, šareniku…
Odmah do jabuka i krušaka korijenje su pustile autohtone sorte dunje, mušmule, oskoruše, višnje, duda, aronije, oraha, lješnika, drvarskog drena, raznih šljiva i šantelije. Jedino nema afričku šljivu – priznaje kroz smijeh kolega Pilipović, a potom nabraja i egzotično i neobično voće.
-U mom malom voćnjaku već rađaju japanske jabuke i kruške, sibirski limun, ruske džanarike, kineske mušmule, turske i francuske kruške. Pošto sam veliki ljubitelj ukrasnog drveća odmaram se pored kineske mimoze, mađarskog bagrema, žute kiše, bijele magnolije. Rijetko ko ovdje ima rogač, a kod mene uspjeva i žižula, te smokve, narandže, limun, grejpfrut, kumklet, nar i raznovrsno grožđe – ističe Pilipović.
Zanimljivo je da Milan razvija posebne tehnike, od pronalaska podloga, pa sve do njihovog razmnožavanja i uzgoja.
Prepješačio sam cijelu Kozaru u potrazi za sadnicama divljeg voća. Kalem grančice rijetkog voća pronalazim na starim kućištima, u međama, na napuštenim imanjima. Dosta sadnica sam pronašao, ali i razmijenio u Semberiji, Posavini, Hercegovini, cijeloj Krajini. Kad vozim, samo gledam u krošnje drveća. Valjda to dođe sa godinama. Kad je čovjek mlađi, on gleda u cvijeće na prozorima, djevojke i snaše – priznaje Milan.
Ovaj vješti uzgajivač rijetkog i autohtonog voća ne razmjenjuje samo sadnice i kalem grančive, nego i savjete. Tu mu pomažu, ni manje ni više, nego narodni poslanici Perica Bundalo i Dane Malešević.
-Perica i Dane me često pitaju za savjet iz političkih voda, a ja njih za voćarske cake. Dane je odličan pčelar i uzgajivač medonosnog bilja, a Perica ima pravu botaničku baštu pored Une. Naučio sam i kalemljenje, pa tako na jednom stablu imam deset različitih krušaka ili na drugom kruške i mušmule. Ovladao sam i kloniranje, izvježbao sam ga na komšinicinoj paulovniji, pa sada kloniram smokve, kruške i ostalo voće. To je jednostavno – zarežem bočnu granu pri dnu, oko nje stavim posudu sa humusom i ona se brzo ožili – kaže Milan Pilipović koji je takođe pustio snažno korijenje u voćarstvu.
Priznaje da je na vrijeme uvidio da je korisnije uzgajati staro i egzotično voće nego novinarske patke.
Autor: Boško Grgić