Ljetno računanje vremena počeće u nedjelju, 31. marta, pomjeranjem kazaljki na časovniku za jedan čas unaprijed.
Tada kazaljke na časovniku treba pomjeriti sa 2.00 na 3.00 časa.
Ljetno računanje vremena počinje posljednje nedjelje u martu, a završava se posljednje nedjelje u oktobru.
Početak ljetnog računanja vremena naznaka je sve sunčanijih, toplijih i dužih dana.
Računanje vremena na ovim prostorima kakvo danas postoji uvedeno je 1983. godine u SFRЈ.
Ovakav način računanja vremena prvi put je 1784. godine pomenuo američki političar Bendžamin Frenklin u jednom pismu urednicima “Pariskih novina”.
Međutim, kako je bila riječ o šaljivom članku, nije jasno da li je Frenklin zaista želio tako nešto da predloži Francuzima.
Ovaj sistem ozbiljno je predložio Vilijam Vilet u članku “Gubitak dnevnog svjetla”, objavljenom 1907. godine, ali uprkos snažnom lobiranju nije uspio uvjeriti britansku vladu da ga prihvati.
Zamisao o ljetnom računanju vremena prvi je put ostvarena u Njemačkoj i Austrougarskoj za vrijeme Prvog svjetskog rata, i to od 30. aprila do 1. oktobra 1916. godine. Ubrzo je taj primjer slijedila i Velika Britanija, od 21. maja do 1. oktobra iste godine.
Pomjeranje kazaljki korišteno je na području tadašnje Austrougarske od 1916. do 1918. godine.
U Evropi sve zemlje pomjeraju kazaljke, osim Islanda.
Ljekari smatraju da pomjeranje sata nije prirodno za ljudsko tijelo i da kraće spavanje izaziva stres za organizam kojem treba vremena kako bi se navikao na novi ritam.
Prema nekim istraživanjima, taj jedan čas kraćeg spavanja zaslužan je za osjećaj neispavanosti, glavobolje, srčano opterećenje, pa i veći broj saobraćajnih nezgoda budući da je zbog neispavanosti koncentracija slabija.
Oni koji znaju da pate od srčanih problema trebali bi u te dane posebno pripaziti šta piju i jedu, te izbjegavati veći fizički napor.