GRADIŠKA – Zlatko Sarajlić se ubraja među najbolje gradiške šahiste, pa i šire. Drevnu igru igra kad god u rukama ne drži volan kamiona kojim krstari po Francuskoj, Njemačkoj i Sloveniji. Kada su gužve na evropskim drumovima ili kada čeka utovar i istovar robe, Zlatko piše poeziju.
Zlatko je bio policajac. Kada je zaključio da ne može biti strog, odlučio se za promjenu zanimanja. Danas vozi kamion, uglavnom na relaciji Slovenija – Francuska. Kaže da je zemlju galskih pijetlova prekrstario uzduž i poprijeko i češće je u Parizu, Lionu ili u Aminesu, rodnom gradu predsjednika Makrona, nego u svojim Elezagićima, selu kod Nove Topole.
– Atmosfera u Francuskoj je sasvim drugačija nego kod nas. Oni se veoma malo petljaju u politiku. Kod nas ima političara u izobilju. Francuze više zanimaju sport i kultura. Mnogo putujem. Imam jednog prijatelja u Njemačkoj koji je vatreni navijač Crvene zvezde i voli Srbe. Ja sam partizanovac i sa njim često pričamo o rivalstvu ova dva kluba – priča Sarajlić.
Kad god se vrati iz Francuske sa obavljene ture Zlatko iz rukava istrese pjesmu. Piše dječju poeziju, piše o životu, o anomalijama, našim običajima, željama… Jednu pjesmu posvetio je lavu iz njegovog sela Elezagića koji je zahvaljujući portalima nedavno postao poznat u regionu:
Vjerujte mi ljudi, istina je ovo
od riječi do riječi, sve i jedno slovo!
Obilazi gazda konje, običaj je, zna se,
pa pogleda malo bolje, nešto s njima pase.
On protrlja oči, pipa je li zdrav,
svetoga mi Đurđa, pa ono je lav!
U pjesmi je pomenuo i policajce, bivše kolege, komšije, lovce, pa i novinare. Spremio je i knjigu u rukopisu, ima i recenziju, u potrazi je za izdavačem.
A kada ne piše poeziju i ne vozi kamion, onda igra šah sa prijateljima. Važi za vrsnog šahistu. Specijalista je za brzopotezne turnire.
– Nova Topola je jaka šahovska sila. Šah je u Topoli tradicija. Osim mene uspješni šahisti su Nenad Latinčić, Miodrag Hrvaćanin, Mesulić i drugi. Moj rejting je oko dvije hiljade poena. Majstorski sam kandidat od strane Šahovskog saveza BiH, stremim i ka zvanju od strane FIDE. Uzimao sam skalp i velemajstorima na turnirima – priznaje Sarajlić.
Zanimljivo je da Zlatko ne dolazi kući praznih ruku. Voli potrošiti novac na dobru knjigu, ima pozamašnu biblioteku koju redovno dopunjava. Ove godine obnovio je kućnu biblioteku čuvenim romanom Dostojevskog „Idiot“, knjigom „Gavran i najbolje priče“ Edgara Alana Poa, Ćopićevim „Orlovima“, „Seobama“ Miloša Crnjanskog, „Sudar kraljeva“ i „Svet leda i vatre“ Džordža Martina i drugim djelima svjetskih velikana.
– Knjige, šah i evropski drumovi su moja sudbina. Nema srećnijeg čovjeka od mene kada dovezem kamion sa dalekog puta, napišem pjesmu i matiram protivnika za šahovskim stolom – priča po svemu neobični i uvijek nasmijani Zlatko Sarajlić.
Izvor: MojaSrpska.info / B. Grgić