GRADIŠKA – Prije dvije godine razmijenio je devetu deceniju života. Gostimir Vučenović, poznatiji kao Gošo, rođen je u banjalučkom selu Javorani. Pola vijeka živio je u Smrtićima kod Nove Gradiške, a posljednjih 25 godina mu je adresa u Gradišci. Dovoljno je samo reći Gošo – Crveni krst i svi znaju o kome se radi.
U maloj verandi u dvorištu gradiškog Crvenog krsta Gošo ima svoj kutak. Ispunjen je alatom, drvetom koje obrađuje ali i sjećanjima na mladost, društvo i neuzvraćene ljubavi. Među nekoliko pitanja, smišljenih na brzinu, izletilo je prvo, ono o ženi ili ženama.
„Nisam se nikada ženio, a bilo je dosta žena u mom životu. Sve mi je nekako prošlo kao u magli. Dosta njih mi se svidjelo, ali smo se olako razilazili. Radio sam teške poslove, imao konje i izvlačio sam drva iz šume, možda je i to bio razlog“, kazuje Gošo, tvrdeći da vino koje je volio u mladosti nije bio porok, već lijek za dušu i srce.
Gošina ljubav prema drvetu nema granicu
Nakon razgovora o ženama i ljubavi vratili smo se drvetu. Čini se da se bolje snalazi sa drvenarijom. Na sve strane suhe oblice bagrema, bukve, graba i hrasta. Koristi ih za držala za razne alatke. Sve što treba od drveta za jedno domaćinstvo ima kod Goše
„Ovom makljom pravim držalice za sjekire, čekiće,motike i razne alatke. Pravim i ove mješalice za topljenje masti, za ajvar i pekmez. Sve od drveta znam napraviti. Volim da je pošteno, sve pravim od osušenog drveta, pa me ljudi cijene. Em prekratim vrijeme i ubijem dosadu, em ubijem po koju marku da namirim ono što mala penzija ne može“, kaže Gostimir.
Nekada je volio sport i navijao za Partizan
Gošo je osim posla i žena u mladosti volio i sport. Pratio je fudbal i košarku, navijao za Partizan. Sada su mu se strasti i u tom pogledu smirile.
„Nije više fudbal što je bio, a ni košarka. Nema više asova kao što su bili Jusufi, Vukotić ili Kićanović i Dalipagić. Sada su svi razmaženi i samo misle o milionima“ zaključuje priču o sportu Gostimir Gošo Vučenović.
Gostimir priznaje da najviše razmišlja o koroni.Prije pola mjeseca bio je bolestan, ali nije išao ljekaru. Izolovao se i prebolio, vjeruje da je to bila korona. Nada se da će doživjeti prestanak pandemije, jer ,kako kaže, nije lijepo sretati maskirane, smrknute i preplašene ljude.
Nakon kratkog razgovora za naš portal obišao je dvorište Crvenog krsta, da provjeri je li sve na svom mjestu. I tako iz dana u dan, u pokretu i uz fizičke aktivnosti. Lagano radi i prisjeća se mladosti, slavonskih šuma, konja, samarice i lijepih žena, koje su prošle kroz njegov život.
Autor: Boško Grgić / MojaSrpska.info
Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Instagram i Youtube i preuzmite besplatnu Android aplikaciju “Moja Gradiška“.