GRADIŠKA – Tombu znaju mnogi od Čelinca i Banje Luke do Laktaša, Gradiške i Srpca. Pa i šire. Upitate li bilo koga u Alekandrovcu za Radenka Grgića, nećete dobiti pozitivan odgovor.
Većina mještana ne samo ovoga naselja, već i Borca, Maglajana, Mrčevaca, Krneta ili Romanovaca reći će da ga ne zna. Znaju ga svi po nadimku Tomba ili Dule. Zovu ga svakodnevno ljudi suočeni sa ogromnim problemom – nedostatkom vode za piće. A onda uslijedi potraga za vodom uz pomoć žica.
– Bile su velike i dugotrajne suše, a ljudi masovno navodnjavaju ne samo povrće, već i voće pa i kukuruze. Iako su pale obimne kiše, zanimljivo je da i u oktobru i novembru lagano opada nivo podzemnih voda. Pratim to po majdanskim i stajaćim vodama. Zemljište je dugo bilo žedno – kaže Tomba.
Do sada je našao vodu i udario cijev za pumpu preko 350 puta. I to u selima od Čelinca do Banje Luke, pa preko Zalužana i cijelog Lijevče polja i Župe do Gradiške i Srpca. Pomažu mu kum Slaviša i nerođeni brat Slavko. Čine ozbiljnu ekipu koja za nekoliko časova trajno riješi problem nestašice pitke vode.
– Imam svoje tajne orijentire za pronalaženje vode. Bakarnim žicama tražim južno ili sjeverno, ponekad i istočno i zapadno, zavisi od situacije. Gdje se žice najviše ukrste, tu je voda. Sigurnost je preko 90 odsto. Tada pogledam u kuma Slavišu i Slavka, oni mi klimnu glavom i to je to – priča Tomba.
Kada odredi tačnu lokaciju i pripremi cijev, za tri sata je voda obezbijeđena. Cijev udaraju pretežno na dubinu od osam do 11 metara. Od alata imaju razna kliješta, stege, lance, šemerdije, čekiće, nareznice i još nekolicinu specijalnih alatki. Prepun je prtljažnih golfa „dvojke“, a skele i merdevine natovare u prikolicu.
Prokrstarili su na desetine sela.
– Najlakše dođemo do vode u selima oko Vrbasa i u topolskoj regiji. Nalazio sam vodu i u brdu, doduše manju žilicu sa otprilike 200 litara vode dnevno. A kad nađemo vodu, onda nastaje veselje i ljubljenje. Zna se desiti da snaše od radosti izljube i kompletnu ekipu, pogotovo Slavka, jer je još momak – priča Tomba.
Ova vrijedna i vesela ekipa obično traži vodu i gasi žeđ do kraja oktobra, a onda se odmara i priprema alat za narednu sezonu. A tad se majstor Tomba povuče u radionicu, pravi ograde, prozore i vrata od željeza, a od javora i jelovine sa gustom šarom pravi unikatne tamburice. Često i zasvira, za svoju dušu.
Autor: Boško Grgić / MojaSrpska.info