LAKTAŠI – Uzajamnim poštovanjem i razumijevanjem svi problemi se mogu riješiti, uglas su poručili Milena i Glišo Jelić iz Laktaša, na proslavi koju su im povodom 60 godina braka i njihovih rođendana organizovala djeca.
Oboje su rođeni u avgustu – Glišo 1932. godine, a Milena 1940. godine. U bračne vode su uplovili 7. avgusta 1960.
Život ih u djetinjstvu, kažu, nije mazio. Milena je rano ostala bez oca, nakon čega je sa jednom sestrom bila privremeno smještena u Dom za ratnu siročad “Lepa Radić” u Gradišci. Glišo je, nakon što mu je otac ubijen, a majka se preudala, većinu vremena provodio sa bakom u Sanskom Mostu.
Jelić je nakon završene gimnazije 1957. godine trbuhom za kruhom došao u Laktaše, gdje je upoznao svoju Milenu. Oboje su bili zaposleni u opštini.
“Bilo je i drugih momaka koji su gledali u moju Milenu, ali moj bicikl je bio najbrži. Ja sam živio u Laktašima, a Milena u Mrčevcima. Biciklom sam išao da je vidim. Kada bih ostao do kasno u noć, morao bih spavati kod njenog strica. Milenina majka mi nije dala da spavam kod njih”, rado se prisjetio Glišo mladalačkih dana. S ponosom ističe da je Milena stub njihovog braka, te da je često ostajala sama s djecom dok je on išao na radne akcije.
“Nismo imali kriza u braku, a sve probleme smo zajedno rješavali. Nije bilo lako, gradili smo kuću što bi se reklo iz ničega, sve na kredit. Važno je uzajamno poštovanje i razumijevanje. Ako imate to, sve se može”, ispričao je Jelić za “Nezavisne”.
Milena dodaje da je ponekad bilo i suprotnih mišljenja i nesuglasica, ali, kaže, kada se ljudi vole i poštuju – sve se može riješiti.
“Danas mladi lako stupaju u brak, ali se lako i razvode. Većina stupa u brak iz interesa. Mi smo to radili iz ljubavi, nismo ništa imali, ni para, ni stan, ni bogate roditelje. Krenuli smo od nule. Sve smo stekli svojim radom i slogom”, istog su mišljenja Jelići.
Ovaj bračni par, koji plovi devetom decenijom, rado se prisjeća i svojih ljetovanja i godišnjih odmora.
“Nismo ljetovali u luksuznim hotelima, već prilično skromno. Primjera radi, ‘fićom’ smo išli do Ulcinja. Putovali smo cijeli dan, a stvari za nas četvoro bismo stavili u jedan mali kofer jer ‘fićo’ nije imao gepek. Nije nam trebalo mnogo da budemo srećni. Ovoj današnjoj omladini to je nezamislivo – da u autu nemaju klimu i da na godišnji odmor ne ponesu brdo odjeće”, pričaju nam oni.
S ponosom nam predstavljaju svoje kćerku i sina, unuku, praunučad i prijatelje, te dodaju da im je jedan od najsrećnijih trenutaka dan kada se rodila njihova unuka Anja, koja je danas majka Filipa i Lene i mlada uspješna poslovna žena.
Deda Glišo nam je čak pokazao i izrecitovao neke pjesme koje je vješto pisao proteklih godina. Ipak, ističe, najdraže su mu one koje je posvetio svojoj jedinici Anji, koju odmila zove – sunce moje.
Zabavu su im, kažu, organizovala djeca i unuka.
“Insistirali su na proslavi. Mi prvo nismo bili za to, u godinama smo i bolesni, nije to za nas, a i ova korona… Međutim, oni su bili uporni pa nam nije ništa drugo preostalo nego da pristanemo na slavlje”, kažu Jelići uz zdravicu za malobrojnu – po broju članova, ali srećnu i porodicu punu ljubavi.
Dodaju da su očekivali svečani ručak, a dobili predivno iznenađenje na koje bi malo ko mogao ostati ravnodušan. Ambijent je bio nevjerovatan, dvorište porodične kuće u Mrčevcima bilo je ukrašeno i dekorisano do najsitnijeg detalja.
Ono što je još važnije: atmosfera je bila usijana i na vrhuncu, za šta je u neku ruku zaslužan njihov zet.
“Puštali su nam muziku koju smo slušali kad smo bili mladi, to nam je zet pripremio. Zna da volimo Safeta Isovića, Nadu Mamulu, Tozovca, Tomu Zdravkovića, pa smo i zapjevali”, kroz smijeh su nam pričali Jelići, uz ukusnu jagnjetinu i zdravicu. Uz želje za zdravlje svoje porodice, ali i svih dobrih ljudi deda Glišo je rekao da ovakvu proslavu želi i 2030. godine.
Tri auta u svatovima
Milena i Glišo Jelić prepričali su nam kako je izgledao dan njihovog vjenčanja prije 60 godina.
“U svatovima su bila tri auta: ‘fićo’, ‘stojadin’ i džip kojim je išao kum. Bilo je sve lijepo i skromno organizovano sa pedesetak gostiju u tadašnjem restoranu ‘Oliander’ u Laktašima”, kažu Jelići.