GRADIŠKA – Na slavljima, u kafanama i restoranima, u kući ili u posjeti prijateljima, kod komšija, u prirodi… Na svakom mjestu Bojana i Dražen Suvajac iz Žeravice kod Gradiške sakupljaju plastične čepove. Za njih je to misija, jer na ovaj način pomažu Udruženju djece s autizmom „Duga“.
Uposljednje tri godine sakupili su i predali 18.000 čepova. Manji dio svog „ulova“ ubacuju u „Dugino srce“, stilizovanu korpu ispred Osnovne škole „Vaso Čubrilović“, a veće količine čepova isporučuju direktno u Udruženje „Duga“.
Tamo ih svaki put dočekuju s radošću. Jer, Suvajci imaju velike simpatije za djecu s autizmom i njihove roditelje, sa kojima dijele svoje srce. A oni to prepoznaju.
Odgajan u duhu humanosti
Bojana i Dražen žele pomoći svima, sa njima se solidarisati, bez obzira na materijalni status, pol, vjersku i nacionalnu pripadnost.
– Kad god stavimo novi čep u vrećicu ili kutiju, kad proslijedimo pošiljku, pomislimo na našu kćerku, trogodišnju Dunju, koja nam pomaže, a sjetimo se sve djece sa smetnjama u razvoju. Moji roditelji, Suada i Dragan, odgajali su me u duhu humanosti i tolerancije, učili da volim ljude, da ih ni po čemu ne dijelim, da svakome pomažem – kaže Bojana, koja je službenica u gradiškoj Pošti.
Njen suprug Dražen, šumarski tehničar zaposlen u podgradačkoj Šumariji, srećan je što može pomoći djeci, a u Udruženju „Duga“ su srećni što ovakvi ljudi postoje.
– Kada su Bojana i Dragan, prije dvije godine, banuli na vrata našeg Udruženja i donijeli 5.000 plastičnih čepova, bili smo zatečeni, ali i oduševljeni. Shvatili smo da su oni sa nama i uz nas, s našom djecom, kojoj je potrebna pažnja, gest, osmijeh, pogled sa vedrinom u oku. To nam ovaj mladi bračni par daje bez ograničenja – kaže Saša Kasagić, predsjednik Udruženja „Duga“ u Gradiški, koje okuplja 43 djece s autizmom i njihove roditelje.
Pomaže i rodbina
Lani su Suvajci sakupili još 6.000, a ove godine čak 7.000 plastičnih čepova. U akciju su uključili rodbinu, prijatelje, poznanike, sve za koje su vjerovali da će razumjeti ideju i pomoći u akciji „Čep za osmijeh“.
S njima su se solidarisali Pero i Rada Šmitran, Bojan i Tamara Subotić, kumovi Branka i Aleksandar Rikić, Draženovi roditelji Desa i Dragutin, Bojanini roditelji Suada i Dragan, Draženova baka, 88-ogodišnja Bosa Suvajac iz sela Jablanica…
Među humanistima – sakupljačima čepova je i njihova prijateljica Nasiha Selimović, kuglašica iz Bihaća.
– Aktivna sam članica gradiškog Kuglaškog kluba. Tako sam upoznala Nasihu. Ispričala sam joj u čemu je bit ove akcije, objasnila da širimo mrežu prijatelja po cijeloj državi, čak i u inostranstvu, da sakupljamo plastične čepove u humanitarne svrhe. Ona je to odmah prihvatila, razvila svoju mrežu u Bihaću, dva puta je sakupila po 500 čepova i poštom ih poslala u Gradišku, na našu adresu – priča Bojana.
Ona se potpuno posvetila sakupljanju čepova i izgradnji mreže podrške djeci s autizmom.
Kako je počelo
A sve je počelo na jednoj običnoj kafi, kod prijatelja Mladena i Marije Cvijić. Domaćini su ih poslužili i sokom, a na stolu je ostala prazna flaša.
Kako je počelo
A sve je počelo na jednoj običnoj kafi, kod prijatelja Mladena i Marije Cvijić. Domaćini su ih poslužili i sokom, a na stolu je ostala prazna flaša.
– Nismo tu flašu ni primjetili dok Marijina i Mladenova kćerka Nikolina, učenica Osnovne škole “Danilo Borković”, nije rekla: “Dajte mi taj čep”. Upitah, čemu će joj čep, a djevojčica reče da ih sakuplja za donaciju, u humanitarne svrhe. Tada mi se u glavi upalila neka “lampica”. Dopala mi se ta originalna, humana ideja – priča Dražen.
Supružnici Suvajac su uglas pitali da li bi se mogli pridružiti akciji i da li će ih Nikolina primiti u društvo humanih sakupljača čepova. Djevojčica je bila oduševljena što je dobila “saradnike”.
– Od tada čepove sakupljamo svuda i u svakoj situaciji – kaže Dražen.
On i Bojana su veoma aktivni na društvenom planu, učestvuju u mnogim akcijama, a ni pojavljivanje u javnosti im nije problem, ako je to u opštem interesu i na dobrobit zajednice.
Tako su, prije dvije godine, javnosti postali poznati po vjenčanju u televizijskom studiju, čime su stekli velike simpatije gledalaca, svojih komšija i sugrađana.
– Nama ništa ne predstavlja problem, niti teškoću. Živimo punim plućima, družimo se, biramo lijepo u sebi i u svom okruženju, volimo ljude i želimo svakome pomoći, koliko god možemo, i to iskreno, od srca. Ako sakupljanje čepova ima neku svrhu, tu smo, računajte na nas. Zašto ne bismo učinili taj mali, skromni gest – kažu Bojana i Dražen Suvajac.
Navika
Već sljedećeg dana, nakon posjete Cvijićima, počeli su zagledati gdje ima čepova i smišljati na koji način ih što više prikupiti. Kako je vrijeme prolazilo, bivali su sve aktivniji, a količina čepova se povećavala.
Suvajci podstiču i druge ljude da im se pridruže, da sačuvaju čepove sa svake plastične boce.
Na slavama, svadbama, zabavama… gdje god ima mnogo naroda i gdje se piju sokovi i drugi napici, ima i čepova. Zbog čepova su se sprijateljili i s konobarima, pa i oni “rade” za Suvajce, odnosno za djecu s autizmom.
– Uvijek u džepu imamo najlonsku vrećicu i nikada se kući ne vraćamo bez bar desetak čepova. Kada hodam po šumi, cestom, kroz naselja, bilo gdje da nađem plastičnu flašu, skinem čep i spremim ga u vrećicu ili u džep, a flašu ponesem do najbližeg kontejnera ili reciklažnog mjesta. To je već postala naša navika – kažu Suvajci.
Komšije i prijatelji podržavaju bračni par Suvajac, a u Udruženju “Duga” su zahvalni zbog njihove posvećenosti i saosjećanja za djecu s autizmom.
– Njihov gest je vrijedan divljenja. Prihodi od čepova su u prosjeku 140 KM po jednom “Duginom srcu”, ali za nas je ljudska riječ, postupak, saosjećanje, vrednije do tog novca – kazao je predsjednik Udruženja Saša Kasagić za Srpskainfo.
Ni Bojani i Draženu nije najvažniji novac, pa ni publicitet, iako su se pročuli u gradu po svojim čepovima i saradnji s “Dugom”.
I njima je najvažniji osmijeh djece, kojima na ovaj način pomažu: skromno, ljudski, onoliko koliko mogu.
Cijeli grad u akciji
Dva „Dugina srca“ u akciji „Čep za osmijeh“ postavljena su ispred dvije najveće gradske osnovne škole – „Vaso Čubrilović“ i „Danilo Borković“. U korpe od pletene žice stilizovane u obliku srca, mještani, a najviše djeca, odlažu plastične čepove.
– Nije cilj samo da prikupimo novac. Ovu akciju smo osmislili da bismo postali vidljiviji, da bismo ukazali na značaj solidarnosti sa djecom s autizmom i podstakli sugrađane da čuvaju životnu sredinu – kažu u Udruženju „Duga”.
Gradska uprava Gradiška podržala je inicijativu Udruženja “Duga“, te obećala pomoć za postavljanje još četiri “Dugina srca”, na frekventnim mjestima u gradu. Ulogu operativaca imaju radnici “Gradske čistoće”, potvrdila nam je direktorka Renata Obradović Popović, takođe veoma posvećena cijeloj akciji.
Prvo „Dugino srce“ izradili su učenici Tehničke škole iz Gradiške. U ovu aktivnost uključeni su i Razvojna agencija RAGA Gradiška i Komunalno preduzeće „Gradska čistoća“. Komunalci bez naknade sakupljaju i prodaju čepove, a novac redovno uplaćuju na račun “Duge”.
Dragutin Kovačević, šef kabineta gradonačelnika Gradiške, pohvalio je ovu inicijativu, rekavši da ona pokazuje da se oko humanog cilja može okupiti takoreći cijeli grad.
INICIJATIVA UČENIKA
Ognjenka Jovičić, članica Savjeta roditelja Osnovne škole „Vaso Čubrilović“, rekla je da su učenici, članovi sportske sekcije, prije tri godine predložili učešće u akciji „Čep za osmijeh“.
– To je odmah prihvaćeno, te je akcija dobila široke razmjere u gradu. Sve više djece, članova sportskih sekcija, klubova i udruženja sakuplja plastične čepove – kaže Ognjenka.
(Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) kroz projekat PRO-Budućnost. Sadržaj ovog teksta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD-a.)
Izvor: Srpska info / Milan Pilipović