Tridesettrogodišnja Slađana, koja je prije četiri godine diplomirala na banjalučkom Filološkom fakultetu, kaže da je prezadovoljna zaradom, jer u prosjeku radi oko četiri sata dnevno.
Prije tog posla, koji uspješno obavlja već godinu dana, bezuspješno je slala prijave na brojne konkurse u školama. Iako joj je prosjek ocjena 8,5 i dalje je na evidenciji Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske.
“Preko poznanice sam sazanala za japansku firmu koja angažuje ljude sa dobrim poznavanjem engleskog jezika da podučavaju njihove klijente iz Japana, Kine i Filipina. Na Fejsbuku sam našla stranicu te firme i popunila prijavni formular. Nakon toga sam prošla dva intervjua, odradila demo časove, dopala im se i potpisala ugovor o honorarnom zaposlenju”, priča Slađana.
Kaže da časove drži “jedan na jedan” putem Skajpa, a đaci su brojni studenti, radnici i penzioneri.
“Plata je u američkim dolarima i kompanija svaki cent isplaćuje u dogovoreno vrijeme. U neku ruku, ovo je posao iz snova, budući da radim od kuće i ne trošim novac na prevoz, hranu, odjeću i obuću”, napominje Slađana.
Ona dodaje da je do sada engleskoj gramatici i konverzaciji podučila više od 500 ljudi.
“Iznenađujuće je da se u Japanu ne uči engleski jezik tokom redovnog školovanja. Inače, Japanci su generalno jako mili, dragi i smireni. Puno putuju. Nisu religiozni i dosta su okrenuti poslu”, kaže Slađana.
mondo.rs