Tokom marta u domaćinstvu Jove Dragojevića iz Bereka kod Gradiške biće ukalemljeno više od 60.000 sadnica različitog voća.
Najveći dio čine lešnik i orah, a slijede šljiva, jabuka, trešnja, kruška, breskva, nektarina, aronija i druge vrste voća među kojima su i autohtone sorte.
Jovo se prije nekoliko decenija opredijelio za proizvodnju sadnica, nakon što je napustio posao u tadašnjem „Autoprevozu”. Zajedno sa porodicom, angažujući komšije i ostale radnike razvio je proizvodnju sadnica, te postao lider u potkozarskom kraju. Ranije je godišnje proizvodio više od 100.000 sadnica, ali je količine znatno umanjio zbog neizvesnog plasmana.
– Sve možemo proizvesti i u skladu sa najvišim standardima, ali je problem u lošem plasmanu. Gotovo svake sezone prinuđeni smo da hiljade kvalitetnih sadnica spalimo. Nedaće nam stvaraju i vremenske nepogode, poplava i suša – požalio se Dragojević, koji u inat poteškoćama ne odustaje od proizvodnje sadnica.
Ovaj voćar kaže da su mnoge plantaže u BiH zasnovane upravo sadnicama proizvedenim u Bereku. Sada su u trendu orah i lešnik, mada je standardno solidna potražnja jabuke, kruške i aronija.
– Poseban akcenat dajemo na sadnice autohtonog voća. Odgovorno tvrdim da u Gradiški, Tesliću, Laktašima, Srpcu, Derventi, pa sve do Bijeljine ima milion sadnica proizvedenih u mome rasadniku – uvjerava Dragojević, koji je nezadovoljan zbog komplikovanih državnih procedura i visokih nameta.
Ovaj uzorni poljoprivrednik ističe da je posjetio mnoge voćare u EU, koji proizvode u mnogo povoljnijim uslovima nego u RS i BiH.
– Angažovao sam dva agronoma i jednog tehničara koji kontrolišu cijeli proizvodni ciklus. Posedujem matičnjak, kvalitetne podloge i sve ostalo potrebno za ovu proizvodnju – kaže Dragojević, koji od države dobija 0,29 KM subvencija na svaku sadnicu prodatu sa fiskalnim računom i plaćenim porezom na dodatnu vrijednost.
Urediti tržište
Ovaj rasadničar sa najvećom produkcijom u BiH smatra da bi njemu i njegovim kolegama bilo mnogo bolje kad bi tržište bilo uređenije, a plasman obezbjeđen.
– Ovo je skupa proizvodnja sa malim koefcijentom obrta. Godinu ili dvije čekamo da unovčimo naš rad. Za nas je katastrofa kada na kraju sezone, u aprilu, moramo spaliti sadnice jer ih nismo prodali – žali se Jovo koji ima rasadnik na pet hektara.
Od ovog posla, osim njegove brojne porodice živi i desetak radnika, te veliki broj saradnika, kupaca, distributera i voćara. Među njima su Ivan i Svjetlana Marjanović iz okoline Kruševca, koji godina u Bereku kaleme voće. Dnevno je to od 2.500 do 3.000 sadnica, a Marjanovići kažu da su kod Jove ukalemili stotine hiljada voćki i time zaradili solidne svote novca.
Prekalemljavanje
Prekalemljavanje je postala alternativna mjera kojom voćari u Potkozarju ispravljaju greške i opredjeljuju se za bolje sorte voća. Ova pojava je sve prisutnija na okućnicama, ali i na plantažnim voćnjacima.
Nikola Vukota, voćar iz potkozarskog sela Trebovljani, prekalemio je čitav zasad jabuke.
-Imao sam jabuke „jonagold” i „greni smit”. Nisam bio zadovoljan plasmanom, a ni rodom pa sam prekalemio traženije sorte, uglavnom „ajdared”. Rezultati prekalemljavanja su odlični – kaže Vukota. Prekalemljavanje je sve prisutnije i u Gornjim i Donjim Podgradcima, u Jablanici, odnosno u dijelu Potkozarja sa najvećim plantažama.
srpskainfo.com