Sava
Ta tiha rijeka, blaga, i mila,
Oduvijek je takva bila,
Ljepote u sebi sasvim dovoljno ima
Za bogati život da ponudi svima.
Ta roda koja svoju hranu traži,
Vidi bolje od nas te riječne draži,
Uživa u njoj u nijemoj tišini,
U miru okružena u divljini.
Poneki ribar sa čamcem doplovi,
Da ručak sebi danas ulovi, a
Mama patka sa pačićima plovi,
I uči ih kako plijen se lovi.
Ta tiha rijeka, blaga i mila,
Još hiljade stihova je zaslužila,
Al’ zasad neka ovih nekoliko,
Pa onda kasnije još bar toliko.
Branka Blagojević