Posljednjeg dana stare godine, u kafani, negdje na razmeđu Lijevče polja i Potkozarja, zadesilo se šaroliko društvo. Popila se koja šećeruša više, proradili i jezici i emocije, osjetila potreba da se izusti koja novogodišnja želja. Nova 2023.godina, samo što nije.
Za prvim stolom sjedi lokalni političar. I to ne bilo kakav, već političar iz prošloga vijeka.Niže mandate kao banka kreditne rate.
Slušajte ovamo, ja imam želju,
da mi niko ne dira fotelju!
U vlasti je čar,
Reče pa nazdravi političar!
Osjeti se prozvanim direktor zadruge. Nakon petog gemišta, ne reče važno skoro ništa.
Zadruga, to sam ja, i tačka!
Ne želim da mi se po biografiji čačka!
Diplomu sam kupio ispravno
Imam fiskalni račun, naravno!
Za jednim stolom piju radnici. Primili platu. Veseli, kao da je u zlatu. Izabraše najstarijeg da svima čestita predstojeće praznike.
Mi znamo šta je pakao, bili smo u ratu,
samo želimo zdravlje i redovnu platu.
Pa neka je i minimalna
Ali da je stalna!
Reče Radiša, podiže čašu
i odmjeri na ulazu snašu.
U samom ćošku dvojica penzionera. Niko ne zna kud im želja smjera.
Mi penzioneri smo sasvim jasni,
da nam penzija ni dogodine ne kasni.
Još kad stigne povećanje od trinaest posto,
bićemo srećni, naprosto!
Na jednom kraju za stolom sjede poljoprivrednici i domaćinski sriču želju.
Želimo da nas ministar Savo sluša,
pogodi kiša, a promaši suša.
Želimo da nas obiđe i uvoznički lobi
I da ne bude kukolja u pšenici i zobi!
I pošto u kafani ne bi niko od mladih, konobarica svima pročita najnoviju SMS poruku. Pristigla je iz Njemačke.
Zaboravimo brzo 2022.
mi smo odavno otišli niz prugu.
Pozdrav iz Frankfurta na Majni,
svaka vam čast bili ste „sjajni“!
I taman kad konobarica najavi fajront, neko se sjeti da opozicija nije poželja nikome ništa. Kad viberom političar dobi želju konkretnu.
Eh da smo na izborima zamijenili mjesta,
Vi bi otišli u opoziciju smjesta.
Dobro je i ovako i nije neka šteta,
Biti opozicija, a kaplje sa budžeta.
A za šankom, nešto piskara lokalni novinar. Okrenu se i reče odvažno.
Provedimo u blagostanju praznike zimske,
kao što najaviše redakcije režimske.
Imam jednu želju kratku,
shvatite ovo kao novinarsku patku.
I rasu se šaroliko društvo, svako se uputi do svoga ognjišta.
A od želja, možda neće biti na kraju ništa.
Autor: Boško Grgić