Gradiška – Penzionisani pukovnik ruske avijacije Vlado Zrnić (87) izgradio je u Crvenoj armiji bogatu vojničku karijeru i zaljubio se u ovu veliku zemlju, ali u srcu i dalje čuva rodno Potkozarje, a u Gradišci, kako kaže, provodi najljepše odmore.
Tako i ovih majskih dana Zrnić uživa na nekadašnjem ognjištu u Turjaku, a u rodno selo je došao u pratnji ćerke Lene. Uprkos tome što se polako približava desetoj deceniji, vojničke odlučnosti Zrniću ne manjka, ali ni kreativnosti, jer čežnju za zavičajem liječi pisanjem knjiga.
Kaže da sa ponosom može reći da ima dva zavičaja, moskovsko naselje Monino, gdje sada živi, i Turjak pod Kozarom, gdje je rođen i proveo djetinjstvo i ranu mladost.
– Postoji mnogo zajedničkog u srcu ta dva mjesta, dva naroda. To su snaga i odlučnost u najtežim danima, volja da se pobijede sve teškoće i da se nikada ne klone duhom – objašnjava Zrnić.
U Moskvu je otišao sa 17 godina, nakon služenja u krajiškim partizanskim jedinicama u Drugom svjetskom ratu i logorskih dana u Staroj Gradišci i Jastrebarskom, gdje su stradali mnogi njegovi rođaci. Završio je visoke vojne škole, ali se nije vratio u tadašnju Jugoslaviju, nego je ostao da službuje u Crvenoj armiji.
Poslije završetka vojne akademije bio je pilot u 645. jurišnom i 916. lovačkom puku sovjetskog vazduhoplovstva. Ovaj ratni veteran, bivši profesor na Komandnoj akademiji “Jurij Gagarin” u Moskvi, uporedo sa naučnim radovima, udžbenicima i priručnicima o oružju avijacije, gdje je stekao doktorsko zvanje, pisao je knjigu o svom zavičaju, djetinjstvu, ljepotama Kozare i Potkozarja, duhovnim vrijednostima svojih zemljaka.
– Obradovao sam se mojoj Kozari, svakom panju i drvetu. Raduju me i vrijedni poljoprivrednici, a najviše nestašni mališani. Srećan sam što mogu doći svake godine u svoj rodni kraj – kazuje pukovnik Zrnić dodajući da mu Kozara vraća sjećanje na saborce u partizanskoj jedinici.
Kaže da se ovdje uvijek prisjeti i najranijeg životnog doba, polaska u školu, ali i početka rata, zbjegova, jauka i logora.
– Naši ljudi su veoma vrijedni i hrabri. O njima sam pisao u knjizi “Jugoslovenska trilogija”, tu sam knjigu odsanjao, ona je izašla iz moje mašte – priča Zrnić, koji je član saveza književnika Rusije i uprave Akademskog kluba “Avijatičar”.
Dodaje da se sjeća, kao da je bilo juče, kada je iz Niša, iz štaba jugoslovenske Prve armije 1947. godine upućen na školovanje u tadašnji Sovjetski Savez.
– Ponio sam u sebi slike spaljenog sela, izgorjele porodične kuće, tugu za poginulim roditeljima i brigu za devetoro braće i sestara – kazao je Zrnić.
Dio Zrnićevog trnovitog puta može se pročitati u njegovim knjigama “Kozara”, “Jugoslavija u ratu”, “Ruska povijest”, “Povratak”, “Patriotizam u akciji” i drugim koje nikoga nisu ostavile ravnodušnim.
Sjećanje na borbu
Dolazak na nekadašnje ognjište pukovnik Vlado Zrnić iskoristio je i da posjeti načelnika opštine Zorana Adžića. U razgovoru je istaknuta potreba za obilježavanje važnih datuma iz kalendara SUBNOR-a i Drugog svjetskog rata.
Adžić je dodaje da mu je izuzetno zadovoljstvo što je Zrnić gost opštine znajući da je kao pukovnik i profesor prezentovao i Srbe i Jugoslaviju, a sada i Republiku Srpsku svojim djelovanjem u Rusiji.
Glas Srpske