GRADIŠKA – Posljednji gradiški obućar Boško Đurašinović okačio je majstorski alat o klin i otišao u zasluženu penziju.
Kaže da je prošlo vrijeme kada su obućari mogli živjeti od svog rada.
Gospodski maniri, cipele za dnevno nošenje, salonke, damske sandale ili štikle potisnuti su u drugi plan.
Majstor Boško tvrdi da većina prolaznika, i staro i mlado i muško i žensko , nosi patike.
Prava rijetkost je na nekome vidjeti kožne cipele ili čuti kuckanje potpetica. Novo vrijeme donijelo je novu modu. Obućari sve više sjede skrštenih ruku i razmišljaju da okače alat o klin.
„I najmanje dijete i starac sa štapom nose patike. I muškarci i žene. Sjedim i posmatram. Žene kombinuju platnene patike sa haljinama, minićima, maksi i midi suknjama. I lijepo im stoji, ali nema tu hljeba za nas obućare. Dešavalo se da mi cijeli dan niko ne svrati u radnju. A mogao sam još raditi jer sam radio sa ljubavlju“, tvrdi Đurašinović.
Nekada su obućari bili na cijeni. Đurašinović je školovani, a ne prekvalifikovani obućar. Radio je godinama u gigantu „Borovo“, a potom u jednoj fabrici za proizvodnju kućne obuće u Novoj Gradišci.
„Posljednje dobre godine za obućare bile su tamo negdje do 2013. Bilo je dosta naroda i još se nosila kvalitetna obuća. Mladi su otišli, otišla su i moja djeca. Kćerka mi je u Njemačkoj, a sinovi u Austriji. I kada ljeti mladi dođu na odmor bude posla za frizere, zubare, automehaničare, ali ne i za nas obućare.
Ovaj obućar, koji je u najbolje vrijeme pravio modne cipele i čizme po narudžbama, žali za vremenom kada su dame nosile štikle i salonsku obuću.
„Najbolje se živjelo dok su dame nosile visoke štikle. Brzo su odlazile, a popravke su se dobro naplaćivale. Ili salonske cipele. Gospođe traže da se na salonke stavi đon debljine milimetar ili dva, muškarci hoće što deblji đon da mogu što duže nositi cipele. Dok su žene hodale na visokim štiklama i standard obućara je bio viši“, zaključuje majstor Boško Đurašinović.
Obuća sa dalekog istoka i odlazak mladih ljudi na zapad ostavile su mnoge, a posebno obućare bez posla. Nema više kožne obuće, a ni posla za ove vrsne majstore, koji su bili umjetnici svoga posla. Baš kao i Boško Đurašinović, čuveni majstor, koji je majstorluk naučio u čuvenom „Borovu“, piše novinar Boško Grgić.
Izvor: Aloonline.ba