Fotografija Nade Čubrilović i Jevanđelje po Jovanu nad kojima je pred pogubljenje bdio Veljko Čubrilović, srpski narodni učitelj iz Gradiške osuđen za organizovanje Sarajevskog atentata 28. juna 1914, vjerno u svom kućnom arhivu čuva Vera Vujčić, Veljkova unuka, a Nadina kćerka.
Sat prije vješanja u austro-ugarskom vojnom logoru Veljko je na poleđini fotografije kćerke Nade, koja je u to vrijeme imala 10 mjeseci, napisao „Zbogom milo dijete, tvoj tata Veljko“.
Bilo je to 3. februara u 7 časova i 30 minuta, a već u 9 časova 1915. obješen je zajedno s Miškom Jovanovićem i Danilom Ilićem.
Ova poruka iznad Veljkovog potpisa, ispisana grafitnom olovkom, ni poslije više od jednog vijeka nije izblijedila. Zatvorska uprava je zajedno s Jevanđeljem fotografiju uručila Veljkovoj sestri Staki Bokonjić.
Univerzitetska profesorka u penziji Vera Vujčić, koja živi u beogradskoj Ulici Gavrila Principa, Veljkovog prijatelja i saborca za oslobođenje od okupatora u BiH, o dokumentima, svjedocima istorije i žrtvi koju su u prošlom vijeku dali njeni preci, svjedoči s velikim poštovanjem. Ona je porodični album ustupila za snimanje filma o Veljku Čubriloviću.
– Ova fotografija i Jevanđelje u kojem je Veljko svojeručno obilježio i podvukao mjesta koja opravdavaju njegovu žrtvu, predstavljaju našu porodičnu relikviju. Takođe čuvam prepis njegovih pisama kćerki, a mojoj mami Nadi, supruzi Jovanki odnosno mojoj baki, sestrama Staki, Lepoj i Vidi, braći Branku, Miloradu i Vasi, koji je takođe učesnik Sarajevskog atentana na austrijskog prestolonasljednika Franca Ferdinanda – rekla je ona.
Vera pokazuje prvi prepis pisma Nadi, koje su zatvorski čuvari tajno dostavili porodici, a orginale po naredbi austrougarskog Suda spalili.
– Milo dijete, jedinče, kada iščitaš ovo pismo minuće lijep niz godina. Od malog pupića rascvjetaće se lijep pupoljak. Od male moje Nadice, čiju sliku gledam, razviće se pristalo djevojče. Tvoj otac zamišlja te već kao odrasliju djevojčicu punu skromnosti, tog najljepšeg ukrasa djevojačkog, tihu i mirnu, sabranu i pametnu. Čedo moje, tvoj otac ti ništa nije mogao ostaviti do poštena i neokaljana imena. Ostao je tvoj dužnik ali ti ostavlja svoju veliku ljubav i neokaljano ime. Ti si već odrasla i možeš shvatiti ona burna vremena u kojima je tvoj otac živio, pa ako ih shvaćaš, ti ćeš svome ocu oprostiti. Majku svoju, a moga druga u životu, ljubi i poštuj. Ona će tebi mnogo žrtvovati. Biće ti i otac i majka. Od tebe, milo čedo, tvoj otac očekuje čistoću srca i uzvišene misli. Budi plemenita. Voli narod iz čijeg si korijena i ti ponikla. Eto, to je sve što ti otac može ostaviti u amanet, a za drugo će se pobrinuti milostivi Bog, koji se za sve stara i bez čije promisli ništa ne biva. Ja te, milo jedinče, volim i u posljednjim časovima života misli moje su upućene tebi i tvojoj majci – napisao je Veljko Čubrilović.
Prema Verinom svjedočenju, Veljko je ovo pismo napisao dan prije pogubljenja uz napomenu supruzi Jovanki da ga čuva i preda Nadi kada ga mogne razumjeti, poslije navršenih 15 godina. Optužnica za veleizdaju Veljka je teretila za pribavljanje i prebacivanje oružja iz Priboja u Tuzlu. U “veleizdajničke” akcije ubrojani su mu i osnivanje pribojskog Sokola, saradnja s Narodnom odbranom i Srpskom kraljevskom akademijom.
– O datumu izvršenja presude Okružni sud je obavijestio Veljkovog advokata oko 9 uveče, uoči dana vješanja. Advokat je iste noći javio njegovoj rodbini, kako bi imali mogućnost da se u zadnjem trenutku oproste s njim. Sestre Staka i Vida su Veljka posjetile ujutro pred pogubljenje – kazala nam je Vera, koja posjeduje dragocjene i vrijedne dokumente o svom djedu Veljku Čubriloviću.Ona kaže da je Sud u Sarajevu, suprotno zakonu o pravu porodice da obavi sahranu, naložio policiji da Veljka i drugu dvojicu pogubljenih tajno sahrani.
Njihove posmrtne ostatke slučajno je u selu Nahorevo otkrio profesor Manojlo Krunić. Neki mlinar je navodno u noći nakon pogubljenja vidio sumnjivu noćnu sahranu u groblju. O tome je obavijestio vlasti poslije Prvog svjetskog rata.
Veljkovi posmrtni ostaci od 1939. godine počivaju u zajedničkoj grobnici na Koševu, u Kapeli posvećenoj Vidovdanskim herojima.
Film o Veljku Čubriloviću
Zavičajni muzej Gradiška, uz pomoć gradske uprave, snima dokumentarno-igrani film o Veljku Čubriloviću, kojeg tumači Zlatan Vidović, glumac iz ovog grada.
– To je za mene velika čast. Nadam se da će film i moja uloga u njemu postati trag u vječnosti o čovjeku koji je bio poseban, bio borac, revolucionar, sportista, humanista i sa 28 životnih godina ispisao istoriju – kazao nam je Vidović.
U Gradiški će naredne godine biti izgrađen trg i postavljena statua Veljka Čubrilovića. Bojan Vujinović, direktor Zavičajnog muzeja, i Bojan Vujčić, istoričar, smatraju da će time Gradiška konačno odati počast Veljku Čubriloviću.