Koliko god zvučalo nevjerovatno na našem podnevlju, kada bi se uvele određene mjere, sigurno da bi se uspjelo u tome. Glavni problem leži u činjenici da mito i korupcija nisu samo u oblasti policije.
Jedan od najvećih problema koje je Gruzija imala u prošlosti bila je korupcija. Korupcija na svim nivoima i oblicima. Korupcija nalik na onu koju i mi nažalost dobro poznajemo. Svi očekuju da im daš nešto. Doktori. Političari. Svi.
Poseban problem imali su sa korumpiranim policajcima koji su (kao kod nas) gotovo svaki put bez pardona uzimali mito. Čitava policija bila je korumpirana, počev od najnižih slojeva do šefova. Male plate imali ljudi. Šta ćeš, moraju od nečega da žive.
Šta se onda desilo?
Kada je Sakašvili sa 32 godine postao predsjednik ove zemlje, prva stvar koju je uradio, bila je reforma policije u četiri koraka:
1. Otpustio je polovinu policajaca koji su radili, a ovima koji su ostali uduplao plate, kako ne bi imali potrebe da uzimaju sa strane.
2. Uveo drakonske kazne za uzimanje mita.
3. Na uniformu svakog policajca stavio je kameru kako bi u svakom trenutku mogli da nadgledaju njihov rad, a policajce rasporedio na način da svakih nekoliko dana, dobijaju drugog partnera.
4. Sve policijske stanice u zemlji napravio providnim, kako bi građani uvijek mogli da vide šta policija radi. Bukvalno svaka policijska stanica u zemlji je u staklu!
Rezultat svega?
Korupcija u policiji gotovo da više i ne postoji, a policijske plate su među najvišim u zemlji. Čak i u testiranjima koja su rađena gdje su slali ljude da pokušaju da podmite nekog od policajaca, niko nije uspio.