Iako je odigrano tek osam kola u šampionatu Prve lide Republike Srpske, već je izvjesno da tri kluba koja su imala premijerligaške ambicije idu u Ligu za opstanak.
Riječ je o dvije Slobode, iz Mrkonjić Grada i Novog Grada, te Leotaru iz Trebinja.
Da li je o tome doprinijela struka ili ljudi koji godimama u tim klubovima sjede u upravama ili direktorskim foteljama, pitanje je o kojem niko u fenjeraškim ekipama ne razmišlja.
Sloboda iz Novog Grada ušla je katastrofalnu u sezonu. Spas se pokušao pronaćii angažovanjem iskusnog trenera Slaviše Božića, ali ni od toga nije bilo koristi. Samo jedna pobjeda Novograđane je prikovala za dno. Porazi na “Mlakvama” od Tekstilca i Mladosti, te gostujuće havarije u Mrkonjić Gradu, Krupi, Šamcu, Etno Selu Stanišić, načeli su priča da se u Novom Gradu preko Božićeve glave kose mnoge stvari. Nije tajna da je ekipu sastavljao mladi sportski direktor Ognjen Dašić, koji je, pozivajući se na ograničena budžetska sredstva, selekciju vršio “i po babi i po stričevima”. Loši rezultati udaljili su navijače od kluba, sukobio se i sa nekoliko fudbalskih radinka iz svog okruženja, a na teren izlazi sa bezidejnom ekipom koja nema lidera na terenu…
Javnost je ljetos bila iznenađena kada je na kormilo Slobode iz Mrkonjić Grada sjeo Miloš Pojić, trener koji se ne može pohvaliti svojom sportskom biografijom. Kao što su predvidjeli svi koji ga poznaju, nije se snašao na “Lukama”, iako na raspolaganju ima solidan igrački kadar. Tako mu najzvučnije pojačanje Stefan Dujaković grije klupu, a ima naznaka da je nekoliko igrača koji nisu zaslužili dres prvotimca taj status stekli raznim vezama.
Da li je Pojić uzimao napojnice ili su posrijedi neki drugi talovi pokazaće vrijeme. Jedino je sigurno da je kriv za osam bodova “prosutih” kod kuće (poraz od Sutjeske i Mladosti, remi sa Zvijezdom), a jedini dobitak jeste bod sa gostovanja u njegovoj Gradišci.
Jedinu pobjedu njegov tim ostvario je protiv imenjaka iz Novog Grada, a “javna tajna” je da ta dva kluba već godinama igraju utakmice po sistemu “tri za tri”, što znači da na proljeće Mrkonjićani idu na “izlet” na “Mlakve” i da ne računaju na bodove.
Iako je Leotar prikovan za dno, možda najmanje brige imaju u trebinjskog prvoligašu. Poslije burkog završetka prošle sezone i rata sa čelnicima FSRS, na “Policama” su odlučili da presaviju tabak. “Dječiji vrtić” iz Dučićevog grada, sa igračima koji gravitiraju iz Hercegovine još se i dobro nosi sa ostatkom lige. Iako su zabilježili pet gostujućih nula, trener Rajko Mičeta ima povjerenje aktuelnog rukovodstva da nastavi rudarski posao. Hoće li to moći ispratiti i rezultati teško je u ovom trenutku reći, ali perspektiva je tu. Takođe, ono što je mač oko vrata Leotaru jeste i skukob s prvim čovjekom Trebinja Slavkom Vučurevićem, koji ne želi nikakvu saradnju. Kada se to sve uzme u obzir, Leotar od pomenuta tri kluba, čijim trenerima gori pod nogama, za kratko vrijeme može najbrže da dođe “iznad crte”.
PRAVDABL.COM