GRADIŠKA – Gdje je Šmicko sa svojom gitarom, tu je zagarantovana dobra zabava. Njegov repertoar je prebogat i sadrži skoro sve što se može odsvirati na žičanim instrumentima, od meksičke, grčke, pa do španske, ruske ili vojvođanske pjesme.
Kaže da zna najmanje 1200 pjesama napamet.
-Volim dobru muziku. Najdraže su mi tamburaške pjesme, potom sevdalinke, romanse. U našoj kući se oduvijek slušala dobra muzika. Otac je obožavao Cuneta Gojkovića, a volio je i makedonske pjesme, majka je obožavala sevdalinke. Radila je kao djevojka u Ilijašu i otud ta ljubav za sevdalinkama. Majka me naučila i sve vrste plesova, tako da ne postoji ples koji ne znam zaigrati, priča Ostoja Šmitran.
Pričaju ljudi da su se neki mangupi na nekoj zabavi kladili u dobru paru da će naručiti pjesmu a da je Šmicko neće znati otpjevati, i izgubili su opkladu.
Ovaj vrsni i svestrani muzičar služi se posebnim trikom, kada su tekstovi u pitanju.
-Služim se takozvanim selektivnim pamćenjem. U nekoj pjesmi dovoljno je da zapamtim ključnu riječ jedne strofe i tekst mi naiđe, kaže Šmicko.
U maloj priručnoj radionici u Novoj Topoli Ostoja pravi tambure, popravlja dotrajale instrumente, prepravlja ih, štima, uštimava, doštimava…
Čulo se za njega i u Mađarskoj, pa ga zvali da im popravi kontrabas, kako oni kažu begeš.
Od njega su tambure kupovali i svirači renomiranih orkestara, a popravljao je nekoliko žičanih instrumenata legendarnog Zdravka Ćosića Ćosa.
-Dobio sam nekoliko instrumenata koji su ostali nakon smrti ovog velikog umjetnika i čovjeka. Ćos rashodovane tambure nije bacao, čuvao ih je kao da su živa stvorenja. Njegova supruga Milena mi ih je poklonila i ja ih ponovo vraćam u život. Bilo je veoma emotivno kada sam njegovom unuku predavao Ćosov basprim, koji je bio kod mene na restauraciji, prisjeća se Šmicko.
Priznaje da tamburu napravi za 20 dana, najviše za jedan mjesec, ali da se drvo prirodno mora sušiti oko osam godina. Ima specijalnu tajnu za mješanje lakova, žice mu donosi prijatelj iz Zagreba, a tonira ih pomoću matematičke formule.
-Izverzirao sam, napravio sam šablon sa tonovima i žičani instrument toniram za dva sata. Muzika je moj život, bez tamburskih žica i pjesme ne mogu.
Da se muzika u Šmitranovoj kući prenosi sa koljena na koljeno primjer je ćerka Mirjana.
Majka je prenijela ljubav prema muzici na mene. Moja ćerka je odrastala uz muziku, takmičila se na festivalima. Još kao učenica osnovne škole pobijeđivala je u Gradišci, učestvovala je i na Đurđevdanskom festivalu, bila je druga na festivalu „Prvi aplauz“ u Banja Luci. Nastavila je sa muzikom, vodi crkveni hor i pjeva duhovnu muziku. Sin Gojko je roker, tako da je muzika naša opsesija, rekao je za Radio Kozaru Ostoja Šmitran Šmicko, muzičar iz Nove Topole, koga sa ovacijama dočekuju i u Doboju, i u Banja Luci, ali i na jadranskoj obali…
Izvor: Radio Kozara / B. Grgić
Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Instagram i Youtube i preuzmite besplatnu Android aplikaciju “Moja Gradiška“.