GRADIŠKA – Stotinjak maturskih fotografija, snimljenih foto-aparatom “smena 8”, 1972. godine u Veneciji, čuva Živko Kukavica iz Gašnice kod Gradiške i čeka da bivši učenici mašinske struke, tadašnje Škole učenika u privredi, dođu po njih.
To su uspomene iz Venecije i Poreča, koje još nisu izblijedile, mada je Kukavica, uporni čuvar tuđih uspomena, djelimično zaboravio ko je na ovim fotografijama. Prepoznao je direktora Đuru Lončara, nekoliko profesora i svoga brata Mirka. Ko su i odakle, ostali učenici, čije fotografije čuva, nije mu poznato.
-Moj brat Mirko Kukavica je imao fotografski aparat. Završio je školu i sa svojom generacijom putovao na ovu ekskurziju. Tamo su se, pričao mi je, veoma lijepo proveli, slikali se, radovali i tugovali, govorili da će čuvati prijateljstva stečena u školi. Međutim, poslije povratka, samo njih nekoliko je zatražilo svoje fotografije – ispričao nam je Živko, kolekcionar i čuvar mnogih starina u svome selu.
Njegov brat Mirko je otišao svojim životnim putem, a ove, đačke fotografije ostale su u porodičnoj kući, kod Živka.
-Naravano, nisam ni pomislio da ih bacim. Razmišljao sam da će se, nekada, neko od tih učenika sjetiti ekskurzije i fotografija i potražiti ih za svoj album. Na fotografijama su mladići i djevojke, tek punoljetni, u cvijetu mladosti. Oni uživaju u toj sreći, na početku života, raduju se, slave, vole, kupaju, pjevaju… – prepričava Kukavica impresije, i prelistava stare, crno-bijele fotografije koje ni malo nisu izgubile na kvalitetu.
Većina maturanata je sa gradiškog područja, iz susjedne Hrvatske, Stare Gradiške i okoline te Srpca i Laktaša. Oni su, zaključio je naš sagovornik, sada u penziji a njihovi profesori nisu među živima.
Bivši učenici su, vjerovatno i unuke stekli, dok je vrijeme nezaustavljivo, brzo protutnjalo njihovim životima. Prošlo je pola vijeka, plus tri mjeseca od ekskurzije a Živko i sada, sa velikom znatiželjom čeka da se bar neko javi i preuzme svoju fotografiju.
-Svaka fotografija je vrijedna. Nadam se, da će ih bar neko preuzeti. Ko zna gdje su i kakva sudbina je zadesila ove učenike. Moj brat Mirko, kojeg jedino prepoznajem među njima, živi u Banjaluci. On je poslije mature otišao u JNA, potom se zaposlio u Čazmi u Hrvatskoj. U ratu se vratio u Banjaluku i tu živi. Ima suprugu i troje djece – ispričao je Kukavica za Srpskainfo.
Na naše pitanje, koliko fotografije sada koštaju, odgovorio je:
-Ništa ne košta, inflacija je učinila svoje a kamate i ležarinu ne računam. Ko dođe, dužan je da mi ispriča nešto o sebi, da se sa mnom uslika, da bih mogao to prenijeti drugima i udovoljiti svojoj znatiželji – poručio je ovaj kolekcionar dokumenata, fotografija, starih novina i drugih dragocjenosti koje svjedoče o prošlosti njegovog sela.
Izvor: Srpska info / Milan Pilipović