BANJALUKA, BIJELJINA – I pored velike nezaposlenosti bh. stanovništva, oni koji nemaju radno mjesto odbijaju poslove u voćarstvu i povrtarstvu, koji su za naše uslove dobro plaćeni, te su naši voćari primorani da uvoze radnu snagu iz Srbije, pa čak i iz Bugarske i Rumunije.
Dragoja Dojčinović, predsjednik Udruženja voćara RS, rekao je da imaju problema ne samo sa sezonskim radnicima, nego i radnicima za stalni radni odnos.
“Svi bježe od firmi, a kamoli od voćnjaka i poljoprivredne proizvodnje, jer svi žele da odu vani, to je preokupacija posebno naših mladih”, rekao je Dojčinović za “Nezavisne”.
On kaže da najviše problema imaju tokom rezidbe u proljećnom periodu, te da tad moraju da uvoze radnike iz Srbije, jer naši radnici takav rad izbjegavaju.
“Tokom čitave godine imamo potrebe za sezonskim radnicima, ali najviše tokom rezidbe. Obično to rade naši stariji ljudi, penzioneri, dok se mladi slabo odazivaju i neće da rade u poljoprivredi, bez obzira na dobre i solidne dnevnice, koje su tokom berbe od 35 do 40 KM, a tokom rezibe od 35 do 40 evra (70-80 KM)”, kaže Dojčinović.
Istakao je da to nisu teški poslovi kao nekada, jer sve ono teško radi mehanizacija, te da je nekad lakše pronaći visokoobrazovanu osobu (sa fakultetom) da radi poslove u voćnjacima, nego one s nižom stručnom spremom ili bez struke.
“Mislim da postoji greška i od biroa što se plaća nekim mladim ljudima koji imaju priliku da rade, a odbijaju ovakve poslove”, rekao je Dojčinović.
On kaže da sezonski radnici rade tri mjeseca na proljeće i tri na jesen, te da se već nekoliko godina uvozi radna snaga iz Srbije za vrijeme rezidbe, a u nešto manjem broju za vrijeme berbe, jer su dnevnice tokom same berbe manje.
“Pojedini radnici u Semberiju dolaze iz Bugarske i Rumunije i dobro zarade. Vjerovatno ćemo narednih godina morati tražiti radnike i šire, jer nećemo moći sami raditi, zbog toga što je u voćarskoj proizvodnji potreban zaista veliki broj radnika”, rekao je Dojčinović.
Branko Mastalo, predsjednik Udruženja povrtara u RS, rekao je da će povrtarima jedan od najvećih problema ove godine biti radna snaga.
“Mi nemamo potrebe za radnicima u velikom broju kao voćari za vrijeme berbe, ali imamo u kontinuitetu tokom čitave godine, gdje nam je potrebno po nekoliko radnika. Dnevnice budu 35 KM za fizički rad, od sedam ujutru do sedam naveče, a uključeni su doručak, ručak i kafa”, rekao je Mastalo.
On je istakao da je do mlade radne snage teško doći i da oni masovno odlaze vani, te da su radnici u povrtarstvu obično stariji ljudi.
“Mi povrtari se opredjeljujemo da nabavljamo mašine koje bi mogle zamijeniti radnike, tražimo polovne mašine u inostranstvu, jer nemamo mogućnosti nabaviti nove. Smatram da će doći do smanjenja proizvodnje jer nema ko da radi, proizvodićemo onoliko koliko ukućani budu mogli raditi”, rekao je Mastalo za “Nezavisne”.
Pored nedostatka sezonskih radnika u voćarstvu i povrtarstvu, njih fali i u proizvodnji, rekao nam je Dragan Ritan, referent za radne odnose u preduzeću “Vitaminka” iz Banjaluke, koje se bavi proizvodnjom i preradom voća i povrća.
On kaže da očekuju tokom ove godine krizu sa sezonskim radnicima u proizvodnji.
“Više je razloga zbog kojih očekujemo da će nam nedostajati sezonskih radnika, Ljudi ne žele da rade sezonske poslove, ne radi se u kontinuitetu, ne odgovara im cijena rada, te mladi ljudi mahom odlaze u inostranstvo”, rekao je Ritan.
On smatra da njihovo preduzeće i pored nedostatka radnika neće uvoziti radnu snagu iz neke druge zemlje, jer se to jednostavno inostranim radnicima ne bi isplatilo zbog troškova prevoza i smještaja.
Jedan tridesetogodišnji Banjalučanin kaže da nema posao, ali da iako je čuo da će posla biti u voćarstvu ne razmišlja o tome, već traži način da ode u Njemačku na bar tri mjeseca i nešto zaradi.
“Ipak su u Njemačkoj veće dnevnice, a i možda nešto nađem za duže”, rekao je on.
Problem i u Hrvatskoj
Sezonskih radnika u Slavoniji i Baranji toliko manjka da u mnogim vinogradima kasni rezidba, koja je morala biti gotova do početka aprila, a zbog manjka radne snage smanjuje se proizvodnja i odustaje od novih investicija, koje bi otvorile nova radna mjesta, piše Dnevnik.hr.
“Ljudi odbijaju raditi za 17 kuna na sat, što je točno upola manje od prosječne neto satnice na razini cijele države, koja iznosi 34 kuna, tim više jer tako riskiraju gubitak naknada koje dobivaju od države”, prenosi ovaj medij.