GRADIŠKA – Dejan Kovačević iz Gradiške, viši instruktor ronjenja sa četiri zvjezdice, iza sebe ima 63 godine aktivnog ronjenja. Dostigao je najveći stepen u ronilačkoj hijerarhiji, da je oficir na ramenima bi imao oznake generala armije.
Preronio je Jadransko more od Rovinja do Ulcinja, ronio je u Velikom koralnom grebenu na istočnoj obalni Australije, te u mnogim rijekama, poput Dunava, Save, Vrbasa ili Drave. Sa lakoćom na plećima nosi osamdeset i prvu godinu, pa je tokom ljeta angažovan kao ronilac instruktor u jednom centru u Ulcinju. Zadatak mu je da vodi turiste, istražuje olupine brodova, pretražuje morsko dno…
Nisu rijetke godine kada Dejan svih 12 mjeseci uživa u čarima ljeta. Kada zahladi na našoj hemisferi Dejan se otisne put Australije. Tamo se na velikom koralnom grebenu druži sa ajkulama, a na obali i duboko u kontinentu sa domorocima.
Ovo je priča o inžinjeru Dejanu Kovačeviću, koji je u Gradišci sagradio konobu,prepunu podvodnog blaga, dobrog vina i suvenira iz cijelog svijeta.
Dejanova konoba kao pomorski muzej
U sred Gradiške konoba, i to ne bilo kakva, već prava draguljarnica. Konoba načičkana egipatskim amforama, tanjirima sa potopljenih Hitlerovih brodova, stara sidra, prva ronilačka odijela. Tu su i korali, kormila, kompasi, karte, uređaji za navigaciju, skupocjena vina, gitare…
Kovačević je u svom gradu sagradio konobu koju je pretvorio u pomorski ili ronilački muzej. Počasno mjesto zauzimaju dvije boce vina pronađene u potonulom austrougarskom brodu, nedaleko od ušća Bojane u Jadransko more. Uronio je sa jednom studenticom iz Francuske.
Upozorio ju je na slabu vidljivost, jer je Bojana nosila sedimente iz Skadra i mutila morsku vodu. Kada su zaronili, ukazao se prekrasan vidik. Ušli su u ogromni, luksuzni potopljeni brod. Došli do kuhinje, do velikog gusenog šporeta, teškog više od tri tone. Primijetio je na ulazu u ostavu naslage pijeska, razgrnuo ih i našao dvije boce crnog vina. Djevojka je našla jednu, prisjeća se Kovačević.
Među turistima na obali bio je jedan stariji Nijemac, nekadašnji pomorac na Hitlerovom ratnom brodu. Odmah je primijetio boce vina, kojima su čepovi bili utisnuti unutra zbog velikog pritiska pod vodom. Prišao je Dejanu, predstavio se kao vlasnik restorana u Hamburgu. Ponudio je nevjerovatnih 500 evra za jednu bocu, ali Dejan ga je odbio, rekavši mu da ima vlastitu konobu, koju upotpunjuje dragocjenostima nađenim ispod vode.
S ponosom u konobi pokazuje i olovno sidro s rimskih galija staro šest hiljada godina, egipatske amfore, antičke ćupove, mnoštvo korala, brodsku opremu.
Tu su i oklopi velikih morskih kornjača, stare mreže, kompasi i još mnoštvo toga.
Konoba Dejanu služi za druženje sa prijateljima uz dobro vino i gitaru. Uglavnom u zimskim mjesecima kada ne roni ili kada nije otišao do Australije da ovdašnju zimu zamijeni tamošnjim ljetom.
Dejan je i u Australiji domaćin
A u Australiji ga, osim toplog mora, bogatog morskim psima, u kontinentalnom dijelu čekaju prijatelji Aboridžini. Velika maska sa kljovama divljeg vepra zauzima počasno mjesto. Na ovom, još nedovoljno istraženom kontinentu, živi Dejanova ćerka Maja.
Dejan se u bogatom australskom akvatorijumu susretao sa ogromnim ajkulama dželi fiš (jellyfish), otrovnim zmijama i drugim nemanima. Uvijek je bio koncentrisan i hladnokrvan i to mu je spasilo život nebrojeno puta.
Aboridžini i pustolovi prijatelji na kopnu
Dejan se u Australiji sprijateljio sa Aboridžinima i od njih je dobio ratničku masku. Otišao je i korak dalje i susretao se sa Rusom Majklom Petrom Pomenkom.
Riječ je o čovjeku plemićkog porijekla, koji se, bježeći kao dječak sa roditeljima od Staljinovog režima, najprijee skrasio u Japanu, a potom u Australiji. Bio je učesnik Olimpijade u Melburnu, gdje je bacao kuglu za australijsku reprezentaciju. Nakon toga se, iz tajanstvenih razloga, preselio u divljinu.
O susretu sa Pomenkom, ali i o zarobljavanju u odbačenu ribarsku mrežu na dnu crnogorskog akvatorijuma, te o dočeku nove godine ispod leda u jezeru u Lamincima, ćemo u nastavku priče koju Dejan ljubazno priča za portal MojaSrpska.info.
Na kraju, pomenimo da je Dejan ronio i u Savi i Vrbasu. Ogromni kamen sa dna Vrbasa, poput onih u selu Devetina, krasi ulaz u Dejanovu konobu. Moramo priznati da malo ko zna da i Gradiška ima svog pustolova svjetskih razmjera Dejana Kovačevića, instruktora ronjenja sa četiri zvijezdice.