GRADIŠKA – Da se svrdlo na naftnoj bušotini u Mačkovcu kod Gradiške 1955. godine nije zalomilo na dubini od 600 metara, a stručnjaci odustali od novih pokušaja, Gradiška ne bi oskudijevala u nafti.
Šta su istraživanja pokazala o području Gradiške
- područje Lijevče polja geološki je interesantno za istraživanja nafte i gasa
- seizmička istraživanja pokazala su prisustvo sedimentnih stijena
- u pojedinim bušotinama pronađeni su tragovi nafte i prirodnog gasa
- tehnologija u to vrijeme nije omogućavala masovnu eksploataciju
“Gradiška bi bila kao Kuvajt, bez energetskih problema, kao sada”, uvjeren je Rajko Plotan iz Kozinaca.
Njegov otac Nenad Plotan bio je poslovođa na izgradnji crpne stanice u obližnjoj Donjoj Dolini. Graditelj je bilo preduzeće “Jelas polje” iz Nove Gradiške.
Jedan sektor bavio se istraživanjem naftnih polja. Utvrđeno je, kaže Plotan, da u Mačkovcu postoje značajne, a neiskorištene rezerve ovog energenta.
“Naftnom bušotinom, u zaseoku Majstorci, rukovodio je inženjer Markov, tako se prezivao, ime sam zaboravio. On je sa grupom saradnika konstatovao da su se na putu do nafte i gasa ‘ispriječile brestove klade’. Poslije višemjesečnih, neuspješnih pokušaja da prodru dublje, odustali su od ovog posla. Dublje nije moglo”, kaže Rajko Plotan.
Od tada se ovaj kraj u Mačkovcu, među lokalnim stanovništvom zove Naftara. Sjeća se toga i Mirko Jakovljević, koji je živio u blizini bušotine.
“O tome se kod nas dugo pričalo. Bilo je i nekoliko zaposlenih na bušotini. To je za cijeli kraj bilo veoma značajno. Stanovnici drugih, susjednih sela, dolazili su da vide, da posmatraju bušenje na tako velikoj dubini”, kazao nam je Jakovljević.
Ova priča u gradiškom kraju aktuelizovana je nakon što su Evropa i veći dio svijeta ugroženi nestašicom nafte i gasa te vrtoglavim poskupljenjima ovih energenata.
Istraživanja počela u prošlom vijeku
Istraživanja nalazišta nafte i gasa u Lijevče polju i okolini Gradiške počela su još u prošlom vijeku.
To je geološki veoma interesantno područje za naftne kompanije, smatraju stručnjaci. Ispitivanja su uključivala snimanje podzemnih slojeva kako bi se identifikovale potencijalne rezerve.
Šire područje Gradiške obuhvaćeno je seizmičkim istraživanjem koje je provodila kompanija “Jadran-Naftagas”. Utvrđeno je postojanje sedimentnih stijena, pogodnih za akumulaciju ugljovodonika, koji se u prirodi javlja u sirovoj nafti.
Ozbiljniji radovi evidentirani su sedamdesetih i osamdesetih godina, kada su stručnjaci tadašnjeg “Energoinvesta” i američkog “Amocoa” identifikovali potencijalna ležišta. U nekoliko bušotina na širem području Posavine i Semberije (uključujući zonu kod Gradiške) pronađeni su tragovi nafte i prirodnog gasa, ali u to vrijeme tehnologija i ekonomska isplativost nisu dozvoljavale masovnu eksploataciju.
Selo Mačkovac
Mačkovac je slabo naseljeno mjesto, desetak kilometara nizvodno Savom od Gradiške. Putevi su loši, makadamski, a u selu je većina kuća prazna. Imanja su zapuštena. Stariji stanovnici kažu da se pričalo o naftnoj bušotini, ali je za njih to davna prošlost i nerealna budućnost. Mačkovac je močvarno područje. U kanalima punim vode većim dijelom godine, obitavaju patke, guske i druga živina.
Izvor: nezavisne.com / M. Pilipović