GRADIŠKA – Nada Golić, bivša Zeničanka koja tri decenije živi u Holandiji, u gradu Sitardu, predstavila je u gradu na Savi, iz kojeg potiče njen otac Boro, knjigu “Priče iz moje bašte”.
To je zbirka crtica o životu žene, njenom identitetu, sazrijevanju, oslobađanju, ljubavi i nadanjima.
– Glavni lik je, dakle, žena ponekad pognuta, izgubljena, razočarana, izdana – kazala je Nada na promociji knjige u restoranu “Carpe diem” u Gradišci.
Ona je u više zasebnih cjelina opisala svoje literne opsesije, ali svjesna da glavu uvijek treba podići a srcu dati mjesto za ljubav, da voli sebe i druge, greške ispravlja, na njima uči, da ljubav i nadu tka u pletivo koje se životom zove.
Nada Golić, informatičar po struci, dar za umjetnost je, veli, naslijedila od oca koji je bio poznati muzičar i harmonikaš. Njega su zajedno sa suprugom, a Nadinom mamom Marijom, ratni putevi odveli u Lijevče polje a Nadu u Holandiju gdje je pronašla utočište, podršku i razumijevanje.
Zenicu je ponijela u lijepom sjećanju ali je sredinom rata, 1993. godine, preko Vareša, Pala, Sokoca i Novog Sada dospjela u zemlju cvijeća i lala.
-Odrasla sam uz očevu muziku i majčinu pjesmu. To je ostavilo dubok trag u meni. Zato sam uspjela da na podsticaj radnih kolega, najviše prijateljice Noele Alberts, smjestim u knjigu svoja životna iskušenja, svoj život u vremenu ljubavi i zla koji se samo ovdje, u BiH tako slojevito prepliću – ispričala je Nada znatiželjnim čitaocima na predstavljanju svog literarnog opusa.
Njene emocije su istim intenzitetom prožete u dvije knjige, prvoj „Život u nadanju“, napisanu na holandskom, i drugoj „Priče iz moje bašte“. U njima se sučeljavaju dvije krajnosti, dvije njene domovine, Holandija i BiH.
– U Holandiji najviše pričam o BiH, a ovdje o Holandiji, svom dolasku u ovu zemlju koja me primila, meni i mojoj porodici dala novu šansu. Prvo sam stigla u Amsterdam kod brata Mladenka, na jedan dan, pa potom u Centar za azilante. Poslije šest centara, nakon osam mjeseci dobila sam status azilanta, stan i posao. Tamo sam počela da učim jezik, upoznajem ljude radeći u velikom preduzeću koje se bavi osiguranjima i penzijama, a odavdje su stizala pisma mojih roditelja, budile se uspomene i sjećanja. Tako sam pisala redove, rečenice i stranice svoga života – priča Nada Golić o svojim književnim opsesijama smještenim u korice knjiga koje su čitaoci odlično primili u dvije zemlje, a poruke u potpunosti razumjeli.
– To je bio moj dug prema roditeljima, rodbini, prijateljima, poznanicima, prema čitaocima iz ove zemlje koji su me često pitali kada ću napisati knjigu na jeziku kojeg oni razumiju. Taj dug prema njima sada sam odužila. “Priče iz moje bašte” su moja razmišljanja, stavovi, pogledi na život i svijet uokvireni nevidljivim ali jasnim nitima u mojih 26 ljeta u Holandiji – objasnila nam je Nada Golić ushićena prijemom i komentarima čitalaca, aktera promocije njene knjige u Gradišci, u restoranu na savskoj obali, uređenom u stilu moderne Evrope.
Promoteri knjige
Knjigu “Priče iz moje bašte” u Gradišci je predstavila profesorka Radana Stanišljević, a odlomke pročitao glumac Draško Vidović.
U programu su učestvovali Stefan Vidović i Luka Pandžić, učenici OMŠ “Branko Smiljanić” iz Gradiške.
Foto galerija:
Izvor: srpskainfo.com, foto: Moja Gradiška