Most sa dušom
Odlazak se čini logična stvar,
Zavičajna nit srce steže,
Težina kugle oko zgloba,
Kao kazna zatvoreniku veže.
Odlazak se čini logična stvar,
Al’ u drugom mjestu, hvata sjeta
Ljepote i čistote prirode naše,
Uspomena i pripadnosti osjećaja.
Odlazak se čini logična stvar,
Al’ ništa ljepše od povratka
Preko mosta sa dušom.
Amnestija stupa tad u trenu,
Oslobođa srce i kugla nesta,
Zatrepere i zaigraju i oči i tijelo.
Branka Blagojević