Milan Aleksić, učenik Poljoprivredne škole iz Dušanova kod Nove Topole, đačke lekcije svakodnevno primjenjuje u praksi.
Poslije povratka iz škole u Gradiški, ovaj mladić sjeda na traktor i obrađuje njive u obližnjim Seferovcima. Ove jeseni uzorao je desetine hektara lijevčanske ravnice.
– Oduvijek sam volio poljoprivredu. Sa ocem Predragom sam u detinjstvu počeo raditi mnoge seoske poslove. Poslije završetka osnovne škole u Novoj Topoli nisam imao dilema u vezi nastavka školovanja – ispričao je za „EuroBlic“ Milan u pauzi jesenje sjetve, koristeći sunčano i suvo vrijeme kako bi, pre hladnih dana i prvih kiša, obradio što veće površine.
Dani ovog uzornog i vrijednog učenika Poljoprivredne škole su u potpunosti ispunjeni.
– Ustajem rano, mnogo prije svitanja. Autobusom putujem u školu dvadesetak kilometara u jednom pravcu. Poslije nastave i ručka, odlažem udžbenike i sveske pune lekcija, a hvatam se traktora i mehanizacije. Radim do kasno naveče, zavisno od sezone a školsko gradivo učim pre spavanja – opisuje Milan Aleksić svoj dnevni raspored. Napominje da mu to nije teško, a svoju budućnost vidi upravo u selu i poljoprivredi.
– Planiram studije na Poljoprivrednom fakultetu, smjer zaštita bilja. Smatram da je to ključno za uspjeh u proizvodnji jer se svake godine borimo protiv svakojakih nametnika, insekata, štetočina i biljnih bolesti – odlučan je ovaj mladi poljoprivrednik, kojeg uveliko hvale njegovi ukućani i komšije.
Milanovi vršnjaci imaju drugačije snove, većinom o lagodnom životu u inostranstvu i neuporedivo lakšem poslu od obrade zemljišta. Ovaj učenik žuljevitih ruku, smatra da se u selu može dobro živjeti.
– Ne oskudevam ni u slobodnom vremenu. Važno je samo dobro planiranje obaveza. Imam vremena za izlaske, volim muziku, zabavu. Mojim vršnjacima u školi je neshvatljivo to što radim, ali tako sam navikao i ne mogu se mjenjati – ispričao nam je Milan okružen mnogo starijim komšijama koji se, isto kao i on, bore sa vremenom da urade što više poslova pre zime a potom parkiraju mehanizaciju do proljeća.
Anegdota
Cijela Milanova porodica, otac Predrag, mama Dragana, sestra Milica i baka Kosana, bavi se poljoprivredom. O Milanu postoji i više anegdota.
– Kada sam bio mlađi, nisam se ni vidio iz kabine. Zbog toga su komšije govorile mojima da obrate pažnju jer traktor ore bez vozača – ispričao nam je Milan anegdotu kojoj se često smiju njegovi ukućani.
EuroBlic