Srpska pravoslavna crkva slavi dan Svetog velikomučenika Dimitrija, koji je u narodu poznatiji kao Mitrovdan. Ovaj datum se u narodu označava i kao hajdučki rastanak, i doba godine kada počinje zima. U srpskom narodu Mitrovdan je jedna od većih slava, krsno ime nekih esnafa i dan održavanja zavjetine u mnogim mjestima.
Mitrovdan je posvećen antičkom komandantu Soluna iz trećeg vijeka, mučenom i pogubljenom zbog širenja hrišćanstva.
Mitrovdan je posvećen antičkom komandantu Soluna iz trećeg veka, mučenom i pogubljenom zbog širenja hrišćanstva.
Rođen je u Solunu, za vrijeme cara Maksimilijana. Ignorisao je carevo naređenje da progoni hrišćane i javno je propovijedao hrišćanstvo.
Kada je car čuo da je solunski zapovjednik hrišćanin, naredio je da ga bace u tamnicu gdje je mučen i pogubljen. Solunski hrišćani Dimitrija su tajno sahranili. Na mjestu njegovog groba kasnije je podignuta crkva i proglašen je zaštitnikom grada Soluna.
Po predanju, Dimitrijev grob odisao je bosiljkom i smirnom, te je zato nazvan Mirotočivi.
I danas se vjeruje u ljekovitost njegovih moštiju. Crkveni spisi navode da je potom sveti Dimitrije “bdio nad svojim gradom i spasavao ga zemljotresa i drugih nesreća”.
Svetog Dimitrija posebno slave, pored Grka, Rusi i Srbi. Kod Rusa je njegov kult počeo da se širi još u 12. vijeku. Oni su ga 1581. izabrali za zaštitnika Sibira. Njegov praznik je jedan od najvećih praznika u Ruskoj crkvi.
I u Srbiji svetom Dimitriju posvećeni su mnogobrojni hramovi, uključujući i crkvu u Pećkoj patrijaršiji i kapelu u manastiru Visoki Dečani.
Vjerovanja i običaji
Narodna vjerovanja kažu da uoči Mitrovdana i Đurđevdana treba da je svako kod svoje kuće, jer ko tada ne bude u svom domu, taj će preko cijele godine noćivati po tuđim kućama. Ovo se ujedno smatra i najvažnijim mitrovdanskim običajem.
Običaj je kod našeg naroda i da se na Mitrovdan otpuštaju sluge kojima je istekao ugovor i iznajmljuju nove.
Negdje se vjeruje i da do Mitrovdana moraju da budu završeni svi veliki radovi na polju i druge stvari koje se rade napolju. Vjeruje se da je posle Mitrovdana zima može svakog časa da iznenadi pa se zato ustalilo mišljenje da je loša sreća ako se neki posao ostavi za poslije velikog praznika.
Ovaj dan je poznat i prema tome što su se hajduci tada rastajali da bi kod jataka prezimili zimu i ponovo se sastali o Đurđevu danu sljedeće godine. Tako je i nastala krilatica: Mitrovdanak – hajdučki rastanak i Đurđevdanak – hajdučki sastanak.
Ako 8. novembra kojim slučajm pada snijeg, kaže se da je Sveti Dimitrije došao na bijelom konju, a vjeruje se da će se snežni prekrivač zadržati sve do aprila. Ako je oblačno čeka nas topla zima, a ako je pak vedro, prema narodnom verovanju, zima pred nama je oštra.
U Srbiji postoji i vjerovanje da na Mitrovdan ne treba grditi malu djecu, koliko god da su pogriješila ili bezobrazna, jer će navodno onda cijele godine biti nestašna.
Seljaci u Šumadiji na Mitrovdan odavnina u svaki ugao sobe stavljaju belutak da ih brani od miševa. Žene na ovaj dan ne diraju vreteno, češljeve i makaze.
Izvor: RTS