GRADIŠKA – Milan Vranić, šeret i tamburaš postao čuven i po pravljenju tambura. Do sada ih je napravio pedesetak koje se koriste širom svijeta.
Malo ko se u Krajini pa i Republici Srpskoj može pohvaliti da je napravio više od pedeset tambura, primova i drugih žičanih instrumenata kao što je to pošlo za rukom Milanu Vraniću iz gradiškog naselja Brestovčina.
On je u ovom kraju poznat kao dobar muzičar, veliki zabavljač i meraklija. Tamburašku slavu počeo je sticati prije nešto manje od pola vijeka. Gdje god je trebalo razveseliti narod, zapjevati ili smisliti na brzinu neki stih o bećarluku, tu je bio on. Sada se, ostavljajući na trenutak dlijeta, žice, javorovo drvo, rado prisjeća davno prohujalog vremena.
– Počeo sam svirati još 1960. godine jer su tada ovi instrumenti bili popularniji od harmonike. Svako selo je imalo svoj orkestar, išlo se od kuće do kuće, naročito u vrijeme jesenjih prela i zimi, kada zapada snijeg. Tambura je, pored petrolejki, bila jedina zabava, – objašnjava Vranić.
O tome kako je od svirača postao graditelj tojest majstor za tambure, isprilao nam je da se sve dogodilo slučajno.
– Trebalo je ići na neku priredbu a meni se pokvarila tambura. Imao sam dilemu, da je nosim majstoru u Suboticu ili da probam sam. Odlučio sam se za ovo drugo, pomislio sam, ako pokvarim neka mi i bude jer će šteta biti samo moja. Srećom, uspio sam i od tada, pored tokarskog posla u fabrici, postao majstor i za ove instrumente, – kaže naš sagovornik.
Milanove tambure stigle su na sve strane svijeta a o tajnama tog posla, ističe:
Najvažnije je kvalitetno drvo, najviše javor, štilo pravim od šljivovine, divlje trešnje, kruške… Drvo mora biti što starije i po mogućnosti, ručno rezano. Eto, nedavno sam nabavio smrekovinu rezanu još 1 892. godine, bila je na starom krovu i pokazalo se da je gornja ploča od nje bez premca, – saznajemo od ovog zabavljača i majstora o kojem se glas na daleko čuo.
Karakteristično je da sve radi ručno, bez mašina i savremene tehnologije a posao je naučio sam, bez bilo čije pomoći.
– Ja sam saouk majstor i to mi je još draže jer sam sve otkrivao sam, zato nikom nisam dužan, – poručio je Milan Vranić koji nas je ispratio stihovima na svoj račun, – što stariji majstor, bolji za tambure a što mladji bolji je za cure.
Milan Pilipović