Stvarnost olako prihvatamo, možda zato što osjećamo da nije stvarna, rekao je to poznati argentinski pisac Jorge Luis Borges. U prilog ovoj izreci možemo reći da stvarnost ne stoji, ona je nezaustavljiva, ali jedan dio nje možemo uhvatiti i sačuvati za sebe i to tako da čujemo samo jedan zvuk, klik – klik.
Jedan takav kolekcionar trenutaka je mlada fotografkinja Teodora Čikić koja svojim objektivom čuva stvarnost. Za život zarađuje radeći kao medicinska sestra u Opštoj bolnici Gradiška, a osim fotografijom ona svoje slobodno vrijeme ispunjava i muzikom.
Nit koja spaja posao medicinske sestre i profesionalnog hobija kako naziva svoje bavljenje fotografijom ona vidi upravo u ljudima koji je okružuju. Posao u medicini joj obezbjeđuje egsistenciju i mogućnost da sebi priušti putovanja, dok je fotografija kreativna nadogradnja nje i njene ličnosti.
Svoje fotografije je izložila dva puta, jedna izložba je bila humanitarnog karaktera dok je duga bila zajedno sa kolegama fotografima iz opštine Gradiška.
Teodoru najviše privlači putopisna i ulična fotografija, a na izrazu njenog lica kada vam priča o tome možete vidjeti koliko ona uživa u svom hobiju. I pored svega ova talentovana djevojka svojim predivnim glasom čuva etno pjesme od zaborava. Teodora ima još jedan hobi, aktivno igra folklor u KUD ’’Kolovit’’ iz Gradiške.
MOJABANJALUKA.INFO: Kako si se počela baviti fotografijom?
ČIKIĆ: Sa fotografijom sam se susretala od malih nogu, s obzirom da mi je otac slikar i uvijek sam imala pristup umjetničkom svijetu kroz njegove slike. Moj prvi fotoaparat bio je analogni koji sam dobila na poklon od oca, a koji je on dobio od svoje majke po završetku studija. Moje interesovanje za fotografiju počinje 2007.godine kada smo kupili prvi digitalni aparat, dok se od 2011. godine profesionalno bavim fotografijom kada sam kupila svoj prvi profesionalni fotoaparat.
MOJABANJALUKA.INFO: Gdje pronalaziš inspiraciju?
ČIKIĆ: Živim u maloj sredini i trudim se da izvučem maksimum iz nje, sebe i ljudi. Inspiraciju ne znam gdje pronalazim, možda se negdje i sama javlja, ne znam kako bih to definisala. Imam neku ideju, a zatim tražim lica, fizionomiju koja se uklapa u priču. Iz svakog stanja čovjeka možeš izvući inspiraciju i to na dnevnoj bazi.
MOJABANJALUKA.INFO: Koliko je važna tehnologija i gdje je mjera u upotrebi različitih efekata?
ČIKIĆ: Jako je važna tehnologija, moraš imati dobru opremu to je sigurno. Potrebno je biti u toku sa programima, objektivima, filterima, ali to je tehnička pomoć. Bez oka i osjećaja za detalj i trenutak nećete ništa doživjeti. Umjetnik mora da podstakne neku emociju, pozitivnu ili negativnu, reakcija je potrebna.
Mjeru u upotrebi efekata potrebno je pronaći u sebi. Smatram da se ne može pretjerati, to je stvar ličnog ukusa. Ja volim što prirodnije fotografije i trudim se da što manje upotrebljavam efekte, a koristim ih jedino u svrhu isticanja onoga što je na fotografiji.
MOJABANJALUKA.INFO: Koji su Vaši planovi za budućnost?
ČIKIĆ: Voljela bih se baviti umjetničkom fotografijom i svoje planove vezujem za to. Plan mi je i da imam svoju prvu samostalnu izložbu, prvo u svom gradu, a možda i dalje.
MOJABANJALUKA: Evo na kraju smo razgovora, imate li neku poruku za naše čitaoce koji imaju želju da se okušaju u fotografiji?
ČIKIĆ: Nikad nije kasno da se počnete baviti fotografijom i pomoću nje njegujete svoju viziju i svoj stav. I u svemu što raditi ostavite svoj lični pečat, samo otvoreno i bez predrasuda.
Ako ste u prilici izradite fotografije jer je to živi trenutak koji je ostao zapisan u vremenu i izradom će zauvijek ostati sa vama. Svi volimo nekad da pogledamo svoje fotografije iz prošlosti. Izradom čuvamo svoja sjećanja.
Blog i Instagram
Divne fotografije ove mlade umjetnice možete pogledati na njenom bloguhttp://teodoracikic.blogspot.ba/ i Instagram profilu @theodora051
.jpg)
.jpg)
.jpg)