Gradiška – Više stotina sugrađana dočekalo je i pozdravilo kadetske košarkaše reprezentacije BiH Nikolu Đakovića i Srđana Kočića u Novoj Topoli, piše “Glas Srpke”.
Varošica na putu između Banjaluke i Gradiške iznjedrila je dvojicu junaka, koji su zajedno sa vršnjacima napravili podvig i iznenadili košarkašku Evropu. Do sada je Gradiška bila poznata po košarkašima Ratku Vardi i Feliksu Kojadinoviću, koji su imali vrhunske karijere, a ovim uspjehom dvojica, iako još golobradih momaka, obezbijedili su mjesto u istoriji. Svoje prve košarkaške korake započeli su u KK Top basket, da bi zatim Đaković otišao u Budućnost iz Bijeljine, a Kočić, iako ga je tražila Crvena zvezda, izabrao sarajevsku ekipu Spars.
– Ne mogu da vjerujem šta smo napravili. Na trenutak mi se čini da sve sanjam, ali onda postanem svjestan da smo najbolji u Evropi. Hvala svima na velikoj podršci, a pogotovo mojoj porodici – rekao je Kočić, koji je bio u zagrljaju najmilijih.
Najmlađi član čete Josipa Pandže, Nikola Đaković (2000. godište), bio je pod utiscima dočeka više od 500 članova porodice, komšija i prijatelja.
– Hvala vam, trenutno sam najsrećniji čovjek na svijetu. Želim da se zahvalim svima, koji su nas bodrili i koji su nas ovdje dočekali. Još nismo svjesni da smo osvojili medalju i da smo prvaci Evrope – kazao je Đaković.
Veliki osmijeh i sreća obasjali su lice njihovog prvog trenera Vlade Todorovića, kojem pripada veliki dio zasluga što je zlatna medalja zasijala na grudima njegovih učenika.
– Oni su izuzetno talentovana djeca. Onog momenta kada sam primijetio da su prevazišli ovu sredinu, odlučio sam da ih pošaljem u klubove koji su ih tražili. Sada je veliko pitanje da li će ostati u Bijeljini i Sarajevu, jer im ovaj uspjeh otvara vrata najjačih evropskih klubova i liga – rekao je Todorović.
Neka ovo bude samo prvo u nizu slavlja kojim su Stanovnici Nove Topole, Gradiške i okolnih mjesta pozdravili mlade šampione.
Djed Savo presrećan
Ponosan je bio i Đakovićev djed Savo Vasiljević, koji je kazao da nema riječi kojom može opisati svoju sreću i ponos što je njegov unuk donio zlato iz Litvanije.
– On je talentovan dječak i uvijek je govorio da je košarka njegov život. Ovim je ostvario nešto što mene ne čini samo ponosnim nego je taj osjećaj hiljadu puta jači – kazao je Vasiljević sa suzama radosnicama u očima.
Izvor: Glas Srpske