GRADIŠKA – Boško Grgić, satiričar iz Gradiške objavio je knjigu “Sve je podmazano” u izdanju Zavičajnog muzeja.
To je zbirka aforizama, epigrama, satirične poezije i kratke satire u prozi.
Politička kasta koju čine političari, ministri, poslanici, odbornici i njihovi savjetnici i ostala bulumenta raznih birokrata i budžetlija, glavna su tema nove knjige humora i satire ovog autora, napisao je u uvodniku Đorđe Latinović.
“Kao sindikalni borac, Boško Grgić ih poznaje kao žutu paru. Stalno nam prodaju stare fore za nove metafore. Uvijek igraju nove role na iste političke parole. Njegovi aforizmi su satirični, kritički, društveno angažovani i etički usmjereni, sa duhovitom i poučnom poentom na kraju”, naglašava Latinović.
Autor je u ovoj knjizi sabrao 193 aforizama, 19 epigrama, 21 satiričnu pjesmu i osam kratkih zapisa satirične proze.
U tematskom smislu ova knjiga predstavlja nastavak Grgićeve prethodne knjige, “Prvi par opanaka” ali istovremeno donosi širi prikaz književnih i stvaralačkih preokupacija te žanrovski raznovrsniji i bogatiji izbor tekstova.
Aforizmi u knjizi “Sve je podmazano” sadrže ponajbolje odlike, ove književne vrste i kratke forme, dvosmislenost, asocijativnost, metaforičnost, aluzivnost, paradoksalnost i što je najvažnije duhovitost, smatra Đorđe Latinović.
Kroz cijelu knjigu, dodaje uvodničar, vidljiva je autorova izrazita socijalna angažovanost na strani prostog naroda, radnika, seljaka, penzionera i svih drugih gubitnika naše tranzicije.
“Satirični prozni zapisi su napisani u obliku kratkih umjetničkih oneobičavanja i alegorija koje pokazuju svu apsurdnost našeg svakodnevnog društvenog i političkog života i ovdašnje stvarnosti. U ovim duhovitim i lucidnim zapisima defiluju razne “političke životinje” kao što su vukovi samotnjaci i krvoločni kurjaci, stari lisci i lukave lisice, vješti jazavci, prevrtljivi kameleoni, troglave aždaje i zaštićeni medvjedi, što je samo umjetnički basnopis „životinjske farme“ i političke džungle u kojoj živimo”, zaključio je Latinović.
Bez podmazivanja nema života
O svojim satiričnim preokupacijama i novoj knjizi Boško Grgić za “Nezavisne novine” pojašnjava da bez podmazivanja nema života.
Ako ne podmaže, bolestan će se teško izliječiti, nevin neće dokazati da je u pravu, nezaposlen ne može dobiti pečat u radničkoj knjižici, bez podmazivanja bi se i grlo osušilo. Ako nije podmazano, nema ni ljubavi, neće ni krevet zaškripati.
Ali, ne lezi vraže, i pored silnih i svakodnevnih podmazivanja na svim nivoima, škripi na sve strane, smatra Grgić stavljajući surovu svakodnevicu u satirične forme.
“Škripi u selu, u opštini, na šalteru, škripi u kantonu, entitetu, državi, škripi i međunarodna zajednica. Jedan moj nagrađeni aforizam iz prošloga vijeka glasi: „Kad škripi krevet, sve je podmazano“. Šta to sve danas škripi”, pita se Grgić i samostalno daje odgovor:
“Najčešće škripe razni mehanizmi, od porodičnog, pa do pravosudnog ili državnog. Tatini sinovi škripe gumama po vrelom asfaltu, tajkuni škripe zubima na radnike, škripe baglame na vratima boljeg života”.
Grgić u knjizi “Sve je podmazano”, kroz aforizme, epigrame i šaljivu poeziju, daje odgovore i na druga, toliko aktuelna pitanja.
Kako podmazati da ne škripi? Podmazivanje se obično radi u rukavicama, u kovertama, iza zatvorenih vrata ili u četiri oka.
Kada bi postojala anatomija državnog tijela, bilo bi vidljivo da ono ima više zglobova od ljudskog. I treba više podmazivanja. I češće škripi. I klizavo je kad nije podmazano, objašnajva ovaj, višestruko nagrađivani satiričar, svoj pogled na sve što ga okružuje.
Izvor: NN