GRADIŠKA – U desetak lijevčanskih i potkozarskih sela Stevu Topića smatraju najboljim i najpoštenijim vlasnikom vesele mašine. Sa 74 godine na plećima, „golfom dvojkom“ tridesetogodišnjakom i rakijskim kazanom proizvedenim 1983. godine u Novoj Gradišci, Stevo Topić stigne ispeći rakiju od rodnih Krneta do Nove Topole.
Znaju ga ljudi u susjednim Kobatovcima i Romanovcima, nešto daljim Miljevićima i tri Jurkovice, a žene još i dalje. Dan uoči Svetog Nikole zatekli smo ga sa veselom mašinom u Borcu, zaseoku Aleksandrovca, malom mjestu poznatom po velikim ljudima.
Danas pečem jabukovaču i dunju kod mog prijatelja Radenka koga malo ljudi oslovljava krštenim imenom. Žene ga zovu Rade, prijatelji u kafani i na poslu Tomba, rodbina Dule i Duća, a one bivše… One ga zivkaju stalno telefonom. Dobar je domaćin, pripremio je dobar kom, tu je nova nastrešnica, sto sa mezom i domaćim vinom, a ima i tetku koja će nas obići malo kasnije – nabraja kotlar Stevo.
Dobra drva i ljuta kobasica zalivena domaćim vinom ubrzali su vrijeme do prvih kapi rakije. A onda je uslijedila debata oko metil-alkohola. Šta je to, kako izgleda i je li štetan. Doktori kažu da se od njega može i oslijepiti.
-Danas pečem jabukovaču i dunju kod mog prijatelja Radenka koga malo ljudi oslovljava krštenim imenom. Žene ga zovu Rade, prijatelji u kafani i na poslu Tomba, rodbina Dule i Duća, a one bivše… One ga zivkaju stalno telefonom. Dobar je domaćin, pripremio je dobar kom, tu je nova nastrešnica, sto sa mezom i domaćim vinom, a ima i tetku koja će nas obići malo kasnije – nabraja kotlar Stevo.
Dobra drva i ljuta kobasica zalivena domaćim vinom ubrzali su vrijeme do prvih kapi rakije. A onda je uslijedila debata oko metil-alkohola. Šta je to, kako izgleda i je li štetan. Doktori kažu da se od njega može i oslijepiti.
-Ja gazim osmu deceniju i još čitam bez naočara, a ne trebaju mi ni druga pomagala. Tvrdim da je daleko djelotvornija šljiva ispod Kozare i iz Lijevča od one afričke šljive. Odvadim ja i prospem određenu količinu tog metil-alkohola, a ostala rakija valja i za obloge i za grlo. Za nepunih četrdeset godina sam ispekao pola miliona litara, najmanje 20 kamionskih cisterni rakija – prisjeća se Stevo.
I dok nabraja da je pekao komadaru od kukuruza, šljivovicu, dunjevaču, pa rakiju od drenjina, jabuka, kajsija, krušaka, grožđa, a samo nije od paprika, računicu mu prekidoše brojna jata divljih gusaka i ždralova, raspoređenih u klinove, ali i u uskomešana jata.
-Moja pokojna baba, Bog da joj dušu prosti, a samo joj je godina nedostajala do stote, imala je teoriju za ove velike ptice. Govorila je da su braća pošteno razdijelila zemlju i imanje kad guske lete iznad kuća u klinu, a da se iznad nesložne braće i sestara uskomešaju i pokvare formaciju. Ja vjerujem babi, vidim da iznad vaših kuća lete kao ruski avioni, precizno i u savršenom klinu – kaže Stevo Topić.
I dok se kotlar Stevo prisjećao babinih riječi u bijelom bade mantilu stvori se Tombina tetka Mira. Uvijek nasmijana i vedra, slovenačka penzionerka. Vesela tetka kraj vesele mašine, idealna kombinacija za fotografisanje.
Momci, želim vam srećan rad i nemojte previše probavati rakiju. Da ne bude kao u onoj anegdoti: Kako baca rakija? Baca super, porazbacala nas svuda, djeda tražimo već dva dana! Probaćemo je dok odleži – rekla je tetka Mira, a potom je dala čiste desetke za suho meso, dimljeni sir i bokjankovačku kobasicu.
I taman kad smo pomislili da smo iscrpili sve zanimljive zgode i nezgode, komšija Miroslav Babić upito je Stevu Topića da li je istina da je prije par godina zalutao i iz kafane umjesto do kuće udaljene desetak kilometara otišao do Doboja, skoro stotinu kilometara od Aleksandrovca. Kotlar Stevo je priznao da je riječ o istinitoj priči.
Bio sam na igranci za odrasle. Jedna gara mi je okrenula pamet, stalno sam gledao u nju. Malo sam popio i starim golfom umjesto u susjedne Krnete otišao u Doboj. I zaustavio se na ivičnjaku. Zaradio sam triježnjenje u policijskoj stanici i kaznu od 450 maraka. Ipak, najteže mi je bilo objasniti komšijama otkud ja u Doboju. Rakija je čudo, zato je ne pijem dok radim – priča Stevo mjereći jačinu svježe jabukovače.
Decembarsko ugodno sunce i pitka „prijesna“ jabukovača izmamili su tople priče oko veselog stroja. I što je najvažnije – nije se čula ni riječ o politici. Najviše se pričalo o ženama, mladosti i zgodama lokalnih zavodnika. Sve se odvijalo oko dvadesetog grada.
Šlag na tortu dao je domaćin Tomba sa pričom da je ove godine ulovio tri amura po 15 kilograma, štuku od deset i šarana od 12 kilograma. O drugim ribama nije želio ni riječ da kaže, a znamo da ih je bilo.
Izvor: MojaSrpska.info