Da li ste se ikada zapitali zašto dvije osobe na potpuno istu situaciju reaguju različito? Odgovor najčešće ne leži u onome što se desilo, već u tome kako smo to sebi objasnili.
Uzmimo svakodnevni primjer: pošaljete poruku, ali odgovor ne dobijate satima. Ta tišina je samo tišina. Ali, ako vaša misao glasi: „Ignoriše me“ ili „Nisam mu važna“, odmah ćete osjetiti stezanje u vratu, ljutnju ili tugu. U kognitivno-bihevioralnoj terapiji ovo opisujemo kroz povezanost misli, emocija i ponašanja – način na koji tumačimo situaciju direktno utiče na to kako se osjećamo i kako reagujemo. Upravo ovđe pomaže kognitivno-bihejvioralna terapija (KBT) – ona nas uči da naša prva misao nije uvijek pouzdan odraz stvarnosti. Promjenom ugla gledanja često možemo uticati na to kako se osjećamo.
Zamka u koju svi upadamo: borba sa mislima
Kada nam dođe teška misao, prirodno je da je želimo otjerati. Međutim, savremeni psihoterapijski pravci poput ACT-a (Terapija prihvatanjem i posvećenošću) kažu da je to kao borba u živom pijesku – što se više koprcamo, brže tonemo.
Umjesto da se borite, probajte jednu jednostavnu vježbu: umjesto da kažete „Ja ne vrijedim“, recite sebi: „Primjećujem da mi se javila misao da ne vrijedim“. Ova mala promjena u rečenici stvara prostor između vas i vaše misli. Cilj nije da misao nestane, već da ona izgubi moć da upravlja našim ponašanjem.
Zašto smo sami sebi najgori kritičari?
Često smo prema sebi mnogo stroži nego prema bilo kome drugom. Naš „unutrašnji kritičar“ nam govori da smo spori, nespretni ili glupi. Terapija fokusirana na saosjećanje (CFT) uči nas kako da taj glas malo utišamo i razvijemo drugačiji, topliji unutrašnji dijalog.
Kada vam je teško, sjetite se da niste sami u tome. Svako od nas se ponekad osjeća nesigurno. Umjesto kritike, pokušajte sebi pružiti podršku kakvu biste pružili najboljem prijatelju.
Šta klijenti često primijete tokom terapije?
U radu sa klijentima često se može čuti nešto poput: „Ovo je za mene bila mala škola života. Nikada ranije nisam razmišljao na ovaj način, a to je upravo ono što mi je trebalo da nastavim dalje samostalnije i snažnije.“ To je suština psihoterapije – ne da vam neko kaže šta da radite, već da dobijete alate da sami upravljate svojim kormilom.
Praktični koraci za svaki dan:
Ako se danas osjetite uznemireno zbog svojih misli, isprobajte ovo:
1. Zastanite i primijetite: Šta mi um upravo sad govori?
2. Umirite tijelo (Vježba disanja): Udahnite polako na nos (4 sekunde), zadržite kratko, i izdahnite na usta što duže možete (npr. 6 sekundi). Dugi izdisaj šalje signal vašem mozgu da je siguran.
3. Budite saosjećajni prema sebi: Recite sebi: „U redu je što se ovako osjećam. Teško je, ali proći će.“
Zaključak
Naš um je programiran da stalno „proizvodi“ misli i on samo radi svoj posao. Mir ne dolazi iz zaustavljanja misli, već iz promjene odnosa prema njima. Kada naučite da posmatrate svoje misli sa distance i mnogo više topline, one gube svoju moć da vas povrijede.
Autor članka Ivana Boruta Košćo
Master psiholog i KBT psihoterapeut pod supervizijom
Izvor: RTVG