SRBAC – Tetoviranje je oblik umjetnosti koji je ukorijenjen u mnogim kulturama širom svijeta već hiljadama godina, a posljednjih decenija je popularan i među balkanskim narodima koji su na ukrašavanje tijela ranije gledali sa mnogo predrasuda, a danas je ovakav vid umjetničkog izražavanja sve prihvaćeniji u društvu.
Riječi su to Ljube Miljevića iz Srpca, jednog od prvih tatu majstora u BiH, koji se ovim poslom bavi već skoro četiri decenije i do sada je izradio na hiljade tetovaža klijentima iz bivše Jugoslavije i evropskih zemalja.
Prve od njih nastale su tokom služenja vojnog roka 1986. godine, kada je u rukama imao samo dvije igle za šivenje, konac i tuš za crtanje, ali je uspio stvoriti mala remek-djela koja su opstala do današnjeg dana.
– Uvijek sam puno crtao i na molbu prijatelja uradio sam par tetovaža, što je bilo teško sa materijalom koga sam imao, ali sam uspio bockajući tačku po tačku. Kada sam se vratio kući iz vojske, izašao sam još nekima u susret, a onda sam nakon završetka rata odlučio da kupim profesionalnu opremu i počnem sa ozbiljnijom pričom. Moram priznati da i danas kad sretnem stare drugove tetovaže kod mnogih izgledaju dobro – rekao je Ljubo koji takođe radi i pirsinge.
U tom periodu nije bilo interneta, niti literature pomoću koje bi mogao pratiti svjetske trendove, što mu je otežalo početak, tako da je tehnike rada samostalno savladao.
– Bukvalno sam sve naučio sam, od sklapanja mašina, lemljenja igala koje sam morao praviti za svaku tetovažu pa sve do načina dobijanja kvalitetnih sjenki i linija. Kasnije se pojavio prvi tatu magazin u Srbiji, a povezao sam se i sa majstorima iz cijelog regiona i sa razmjenom iskustava sve je bivalo lakše. Danas je svugdje dostupna kvalitetna oprema, koja nije toliko skupa ako se odlučite ozbiljno baviti ovim poslom i zarađivati od toga, a uvijek se mogu kupiti i nekvalitetne kopije koje nikome ne bih preporučio – rekao je Ljubo.
Devedesetih godina bili su popularni tribali, takozvane plemenske tetovaže, a zatim je, po riječima Miljevića, nastupila faza kineskih slova i natpisa. Danas mu najčešće traže razne tekstove, portrete, motive životinja i druge realistične slike.
– Kada sam počinjao, češće su dolazili momci koji slušaju rokenrol, metal i pank muziku, a takve su bile i tetovaže, sa slikama motora, gitara i slično. Poslije sam po želji radio i portrete pjevača narodne muzike, poput Tome Zdravkovića. Sada je sve drugačije jer mi dolaze i radnici i profesori, tinejdžeri pa čak i ljudi u sedmoj ili osmoj deceniji života. Jedino ne radim sa djecom mlađim od 15 godina, a sa starijim maloljetnicima samo uz pristanak roditelja – kaže Ljubo.
Za najosnovniju tetovažu potrebno mu je oko pet minuta, a ozbiljnije projekte radi gotovo cijelu sedmicu.
– Imao sam klijenta kojem sam pet dana radio tetovaže po cijelom tijelu, svakodnevno i do sedam sati, što je iziskivalo ogroman napor, ali nijednog trenutka se nije požalio. Iz vlastitog iskustva, žene bolje podnose bol od muškaraca, ali je to individualno, u zavisnosti od mjesta tetovaže, a i prag bola kod svakoga nije isti. Jedan od najtežih dijelova za rad su svakako stomak i rebra jer je koža tu naročito tanka i rastezljiva – kaže Ljubo.
Dolaze mu mnogi iz svih krajeva BiH, ali i cijele Evrope, a nekoliko puta godišnje odlazi na poziv u Njemačku, Austriju i Švajcarsku gdje ima stalne klijente.
– Trudim se svima izaći u susret, ali kako godine odmiču sve mi je teže putovati van zemlje pa sam ljubav prema tetoviranju prenio na sina Marka koji studira u Njemačkoj i koji je prije par godina savladao ovaj zanat, što ga ispunjava u slobodno vrijeme – istakao je Ljubo i dodao da planira raditi ovaj posao sve dok ga zdravlje bude služilo.
Udruženje
Kada je krajem devedesetih godina pokušao da otvori tatu studio u Banjaluci naišao je na administrativne prepreke jer nije mogao izvršiti registraciju.
– Gledali su me svugdje u čudu jer nije postojala šifra djelatnosti za takvo zanimanje. Zatim je nas nekoliko 2006. godine osnovalo Udruženje tatu umjetnika na nivou BiH i uticali smo na vlasti da se to ozvaniči. Bilo je ispočetka teško, nisu imali razumijevanja, ali smo se za to izborili – rekao je Miljević koji obavlja i dužnost predsjednika udruženja.
Uklanjanje
Iako tetovaže ostaju do kraja života prema riječima Ljube Miljevića, postoji mogućnost da se laserski uklone, ali uz određene rizike.
– Ima slučajeva da dođu klijenti sa zahtjevom da uklone ime bivšeg partnera ili supružnika i tada preporučujemo prepravke u smislu da se pokriju nekom drugom slikom. Kada se tetovaža trajno uklanja, postoji opasnost od ostanka ožiljaka i depigmentacije kože, tako da taj posao uvijek mora obavljati stručna osoba – istakao je Miljević.
Izvor: Glas Srpske / Dejan Jovičić